Natrijum tiosulfat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Natrijum-tiosulfat
Natrijum-tiosulfat, model
Kristalna struktura natrijum-tiosulfata pentahidrata
IUPAC ime
Drugi nazivi Natrijum-hiposulfat (čest naziv u fotografiji)
Hiposulfat sode
Identifikacija
CAS registarski broj 7772-98-7 DaY, 10102-17-7 (pentahidrat) DaY
PubChem[1][2] 24477
ChemSpider[3] 22885 DaY
UNII L0IYT1O31N DaY
MeSH Sodium+thiosulfate
ChEMBL[4] CHEMBL2096650 DaY
RTECS registarski broj toksičnosti XN6476000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula Na2S2O3
Molarna masa 158.09774 g/mol
Agregatno stanje beli kristali
Gustina 1.667 g/cm³, osnovno
Tačka topljenja

48.3 °C

Tačka ključanja

Razlaže se

Rastvorljivost u vodi veoma rastvoran
Baznost (pKb) N/A
Struktura
Geometrija molekula tetraedar-anion
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS
EU-klasifikacija Nije toksičan
NFPA 704
0
1
0
 
R-oznake R35
S-oznake (S1/2) S26 S37/39 S45
Tačka paljenja Nije zapaljiv



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Natrijum-tiosulfat je hemijsko neorgansko jedinjenje hemijske formule Na2S2O3.

Dobijanje[uredi | uredi kod]

U laboratoriji se dobija zagrevanjem rastvora natrijum-sulfita sa elementarnim sumporom:

Na2SO3 + S → Na2S2O3

Ukoliko se ova reakcija izvodi sa radioaktivnim izotopom sumpora, pa se onda deluje kiselinom na dobijeni radioaktivni natrijum-tiosulfat, sav elementarni sumpor koji se dobije će biti radioaktivan, dok sumpor-dioksid koji se oslobađa to neće biti. Ovo navodi na zaključak da dva sumporova atoma u natrijum-tiosulfatu nisu ekvivalentna.[5]

Nekada su se veće količine ove soli dobijale iz kalcijum-sulfida koji bi ostajao kao otpadak pri Leblankovom procesu. Nakon oksidacije kalcijum-sulfida na vazduhu, proizvod bi se ispirao sa rastvorom natrijum-karbonata, a potom se nakon isparavanja vršila kristalizacija natrijum-tiosulfata[5]:

4CaS + 3H2O + O2 → 3Ca(OH)2 + Ca2S2O3 + 2S
Ca2S2O3 + Na2CO3 → Na2S2O3 + CaCO3

U novije vreme se natrijum-tiosulfat proizvodi iz tečnosti koje predstavljaju otpatke pri proizvodnji natrijum-sulfida. Takva tečnost sadrži sulfid, sulfat, sulfit i karbonat. Pri koncentrovanju, ove soli se talože, da bi se onda procedile, rastvorile u vodi i napokon se tretiraju gasovima iz peći koji sadrže sumpor-dioksid[5]:

2Na2S + Na2CO3 + 4SO2 → 3Na2S2O3 + CO2
2Na2S + Na2SO4 + 3SO2 → 3Na2S2O3

Fizičko-hemijske osobine[uredi | uredi kod]

Gradi krupne kristale u obliku pentahidrata koji se u vodi lako rastvaraju. Pri zagrevanju se raspada na natrijum-sulfat i natrijum-pentasulfid[5]:

4Na2S2O3 → Na2S5 + 3Na2SO4

Značaj[uredi | uredi kod]

  • Dejstvom razblažene mineralne kiseline na natrijum-tiosulfat izgleda da se gradi tiosumporna kiselina koja se raspada na sumpor-dioksid i elementarni sumpor:
Na2S2O3 + 2HCl → 2NaCl + SO2 + S + H2O

Vreme nastanka sumpora zavisi od koncentracije rastvora. Ova reakcija se koristi za kvalitativno dokazivanje tiosulfata.

2Na2S2O3 + I2 → 2NaI + Na2S4O6

Ova reakcija se mnogo primenjuje u volumetrijskoj analizi, ne samo za određivanje joda, već i ma kojeg oksidacionog sredstva koje oslobađa jod iz jodida, što znači za određivanje hlora, broma, bakarnih soli, hipohlorita i hlornog kreča.[5]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]