Natrijum perkarbonat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Natrijum perkarbonat
IUPAC ime
Drugi nazivi PCS, čvrsti vodonik peroksid, natrijum karbonat vodonik peroksid, natrijum karbonat peroksihidrat
Identifikacija
CAS registarski broj 15630-89-4 DaY
PubChem[1][2] 159762
ChemSpider[3] 13399092
UNII Z7G82NV92P DaY
EINECS broj 239-707-6
RTECS registarski broj toksičnosti FG0750000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula Na2CO3·1.5H2O2
Molarna masa 157.01 g/mol
Agregatno stanje beli prah[4]
Rastvorljivost u vodi 150 g/l
Opasnost
EU-indeks Nije listiran
Opasnost u toku rada Iritant, oksidant
Tačka paljenja nezapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Natrijum karbonat
Natrijum bikarbonat
Сродна једињења Natrijum perborat
Natrijum persulfat
Natrijum perfosfat

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Natrijum perkarbonat (2 Na2CO3 · 3 H2O2) je jedinjenje koji nastaje dodavanjem vodonik peroksida H2O2 i natrijum karbonata (Na2CO3).

Osobine[uredi | uredi kod]

Natrijum perkarbonat formira bezbojne kristale, koji se dobro rastvaraju u vodi. Takav rastvor reaguje veoma bazno. U čvrstom stanju ovaj materijal je nagrizajući. Prilikom njegovog zagrevanja iznad 50 °C, otpušta se vodonik peroksid, koji se dalje raspada na vodu i kiseonik. Ova reakcija se brže odvija na višim temperaturama.[5]

Upotreba[uredi | uredi kod]

Natrijum perkarbonat se upotrebljava kao sredstvo za izbjeljivanje i kao oksidacijsko sredstvo.[6] U mnogo manjoj meri je štetan za okolinu od ranije upotrebljavanog natrijum perborata, pošto ne sadrži bor. U kontrastu sa natrijum perboratom, natrijum perkarbonat nije otrovan za biljke. Natrijum perkarborat je sastavni dio mnogih deterdženata za pranje. Pri pranju na preko 60 °C, otpušta kiseonik, te njim briše (oksidira) mrlje na odjeći koje su organskog porekla, npr.: mrlje od čaja, vina, trave, voća itd. Biljni obojeni pigmenti se oksidiraju te postaju bezbojni, a neke supstance u mrljama prelaze u jedinjenja rastvorljiva u vodi, te se lako mogu isprati. Natrijum perkarbonat je, pored određenih enzima i dodataka, glavni djelotvorni sastojak većine proizvoda za čišćenje sa oznakom oksi-. Po provedenim istraživanjima, otrovan je za miševe i pacove u količini od 1034 mg/kg tjelesne mase.[7][8]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. R. G. Pritchard and E. Islam (2003). „Sodium percarbonate between 293 and 100 K”. Acta Crystallographica Section B B59: 596–605. DOI:10.1107/S0108768103012291. 
  5. A. McKillop, W. R. Sanderson (2000) Sodium perborate and sodium percarbonate: further applications in organic synthesis (survey article). Journal of the Chemical Society, Perkin Transactions 1, pages 471-476. DOI:10.1016/0040-4020(95)00304-Q
  6. Craig W. Jones (1999). Applications of hydrogen peroxide and its derivatives. Royal Society of Chemistry. ISBN 0-85404-536-8. 
  7. „Sodium percarbonate”. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-21. Pristupljeno 2013-05-07. 
  8. Fernández MR, Carvalho RV, Ogliari FA, Beira FA, Etges A, Bueno M (2010). „Cytotoxicity and genotoxicity of sodium percarbonate: a comparison with bleaching agents commonly used in discoloured pulpless teeth”. Int Endod J. 43 ssue=2: 102-8.