Natrijum cijanid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Natrijum cijanid
cijanidni anjon
cijanidni anjon
natrijum katjon
natrijum katjon
Identifikacija
CAS registarski broj 143-33-9 DaY
PubChem[1][2] 8929
ChemSpider[3] 8587 DaY
UN broj 1689
ChEMBL[4] CHEMBL1644697 NoN
RTECS registarski broj toksičnosti VZ7525000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula NaCN
Molarna masa 49.0072 g/mol
Agregatno stanje beli prah
Gustina 1.595 g/cm3[5]
Tačka topljenja

563.7 °C

Tačka ključanja

1496 °C

Rastvorljivost u vodi 58 g/100 ml (20 °C) (rastvorljivost hidrata), 82 g/100 ml (34.7 °C)
Indeks prelamanja (nD) 1.45
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) ICSC 1118
EU-klasifikacija veoma toksičan (T+)
Opasan za okruženje (N) Korozivan (C) [6]
EU-indeks 006-007-00-5
NFPA 704
0
3
0
 
R-oznake R26/27/28, R32, R50/53
S-oznake (S1/2), S7, S28, S29, S45, S60, S61
Tačka paljenja ne-zapaljiv
LD50 5.8–15 mg/kg (oralno kod pacova, miševa)[7]
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni kalijum cijanid
Srodna jedinjenja cijanovodonična kiselina

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Natrijum cijanid je natrijumova so cijanovodonične kiseline. Ovo jedinjenje ima hemijsku formulu NaCN. Na sobnoj temperaturi ova so je bezbojan kristalni prah, koji ima slab miris na gorke bademe. Veoma je higroskopana.

Dobijanje[uredi | uredi kod]

Natrijum cijanid se dobija procesom neutralizacije cijanovodonične kiseline i natrijum hidroksida (sode) putem Andrusove reakcije. Za sintezu natrijum cijanida se koriste metan, amonijak i kiseonik.

Metan, amonijak i kiseonik reaguju na temperaturi od 1546 °C te uz prisustvo platine kao katalizatora dobija se voda i cijanovodonična kiselina.

Slijedi reakcija neutralizacije cijanovodonične kiseline i sode.

Cijanovodonična kiselina i soda daju natrijum cijanid i vodu.

Ranije se natrijum cijanid dobijao putem reakcije natrijuma sa ugljom i amonijakom.

Upotreba[uredi | uredi kod]

Natrijum cijanid zajedno sa kalijum cijanidom se upotrebljava u proizvodnji plemenitih metala zlata i srebra. U galvanskoj tehnici se koristi u raznim cijanidnim kadama, npr. u cijanidnim kadama za bakar, mesing, bronzu, cink, kadmijum i zlato.

U organskoj hemiji natrijum cijanid se koristi u raznim sintezama. Natrijum cijanid je otrovan za ljude. Smrtonosna doza (oralno) iznosi oko 2,8 mg po kilogramu tjelesne mase.[8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  5. GESTIS baza podataka[mrtav link]
  6. Oxford MSDS
  7. Martel, B.; Cassidy, K. (2004). Chemical Risk Analysis: A Practical Handbook. Butterworth–Heinemann. str. 361. ISBN 1903996651. 
  8. assets.chemportals.merck.de[mrtav link]

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]