Napuštanje nuklearne energije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Napuštanje nuklearne energije je izraz kojim se opisuje, najčešće postepeni, prekid korištenja nuklearne energije za proizvodnju električne struje od strane današnjih država. Do njega obično dolazi uslijed djelovanja antinuklearnog pokreta i zabrinutosti javnosti zbog nuklearnog zagađenja i drugih negativnih posljedica vezanih uz korištenje nuklearne energije. Ono obično podrazumijeva zatvaranje nuklearnih elektrana, pri čemu bi u njima proizvođenu energiju trebali nadoknaditi obnovljivi i drugi izvori.

Austrija prva je započela za zatvaranje nuklearnih elektrana (1978), a ubrzo nakon toga Švedska (1980), Italija (1987), Belgija (1999), and Njemačka (2000). Austrija i Španjolska otišle su toliko daleko da donose zakone o zabrani gradnje novih nuklearnih elektrana. Nekoliko drugih zemalja u Europi raspravljaju o napuštanju nuklearne energije.

Nakon nuklearne katastrofe Fukushima u ožujku 2011., Njemačka je trajno zatvorila 8 svojih reaktora i obećala da je do 2022 zatvoriti i ostale.[1] Talijani su velikom većinom glasali da Italija također ostane zemlja bez nuklearne energije.[2] Švicarska i Španjolska su zabranile gradnju novih nuklearnih reaktora.[3] Japanski premjer pozvao je da se Japan znatno prestane oslanjati na nuklearnu energiju.[4] Tajvanski predsjednik učinio je isto. Meksiko je obustavio izgradnju 10 novih nuklearnih reaktora u korist razvoja postrojenja na prirodni plin.[5] Belgija razmatra odluku o zatvaranju svojih nuklearnih elektrana možda već do 2015.[3]

U studenom 2011. zemlje poput Australija, Austrija, Danska, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Luksemburg, Malta, Portugal, zrael, Malezija, Novi Zeland, i Norveška i dalje su se protivile nuklearnoj energiji.[6][7]

Međutim, većina ovih zemalja i dalje koristi i financijski podržava nuklearnu energiju i njezina istraživanja, uključujući EU koja financira ITER projekt.[8][9]

Prelged[uredi | uredi kod]

Popularni pokret protiv nuklearne energije stekao je snagu u zapadnom svijetu, na temelju zabrinutosti radi nekoliko nuklearnih nesreća i zbrinjavanja nuklearnog otpada. Kritičari koji se protive nuklearnoj energiji smatraju da je izrazito opasna, te da je to skup način kuhanja vode za proizvodnju električne energije.[10] Ključnu ulogu u zaustavljanju nuklearnih postrojenja u mnogim zemljama imale su dvije nesreće, Nesreća na Three Mile Islandu u SAD-u 1979. i Černobil katastrofa 1986. Glavni protivnici nuklearne energije su organziacije Prijatelji Zemlje , Greenpeace, Institut za energetiku i zaštitu okoliša, Služba za informacije i resurse o nuklearnoj energiji i Sortir du nucléaire (Francuska).

Nekoliko zemalja, posebno Europskih, napustile su korištenje nuklearne energije još 1987.[11] Na referendumima u Austriji (1978), Švedskoj (1980) i Italiji (1987) izglasano je ukidanje nuklearne energije, dok je oporba u Irskoj ukinula svoj tadašnji nuklearni program. Zemlja koje nemaju nuklearne elektrane ili imaju ograničen broj novih nuklearnih postrojenja su Australija, Austrija, Njemačka, Grčka, Italija, Isrka i Norveška.[12][13] Poljska je zaustavila gradnju nuklearnih postrojenja.[12][14] Iako se još uvijek oslanjaju uglavnom na nuklearnu energiju, Belgija, Njemačka, Španjolska, and Švedska oslučile su ne graditi nova nuklearna postrojenja i namjeravaju ukinuti nuklearnu energiju.[12][15]

Parlamentarna odluka u Finskoj o dozvoli za igradnju petine nuklearnih postrojenja je vrlo značajna jer je prva takva odluka u Zapadnoj Europi u više od 10 godina.

Zemlje koje namjeravaju zatvoriti nuklearne eleketrane moraju pronaći druge načine za proizvodnju električne energije ili će biti prisiljene postati ovisne o uvozu. Dakle, rasprava o ukidanju nuklearne energije zaoravo je usko povezana sa komercijalizacijom obnovljivih izvora energije. Alternativu nuklearne energije uključuju hidroelektrika, vjetroelektrane, solarna energija, biomasa i drugi obnovljivi izvori energije.

Na primjer, očekuje se da će trenutno izbacivanje nuklearne energije i prelaženje na druge oblike Njemačku stajati oko 340 milijarde dolara i više od 10 godina potrebnih ulaganja (što predstavlja više od 3% njemačkoj BDP-a).[16] Nažalost, u Njemačkoj se povećala emisija ugljičnog dioksida i cijena električne energije.[17] Povećana potražnja za prirodnim plinom u Njemačkoj sve će više povećati ovisnost Njemačke o Rusiji.[18] Stoga, izbacivanje nuklearne energije u Njemačkoj dovelo je do mnogo neželjenih posljedica. Isključivanje više nuklearnih postrojenja i poticajući Rusiju, Njemačka je nastavila koristiti svoje starije i opasnije reaktore.

Manjak električne energij nakon gašenja nuklearnih postrojenja, Njemačku prisiljava da se i dalje oslanja na susjedne zemlje, uključujući i uvoz električne energije iz francuskih nuklearnih postrojenja.[19]

Veze[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Annika Breidthardt (30. V 2011). „German government wants nuclear exit by 2022 at latest”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-06-04. Pristupljeno 2012-12-18. 
  2. ↑ „Italy Nuclear Referendum Results”. 13. VI 2011. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-25. Pristupljeno 2012-12-18. 
  3. ↑ 3,0 3,1 Henry Sokolski (28. XI 2011). „Nuclear Power Goes Rogue”. Newsweek. 
  4. ↑ Tsuyoshi Inajima and Yuji Okada (28. X 2011). „Nuclear Promotion Dropped in Japan Energy Policy After Fukushima”. Bloomberg. 
  5. ↑ Carlos Manuel Rodriguez (4. XI 2011). „Mexico Scraps Plans to Build 10 Nuclear Power Plants in Favor of Using Gas”. Bloomberg Businessweek. 
  6. ↑ Duroyan Fertl (5. VI 2011). „Germany: Nuclear power to be phased out by 2022”. Green Left. 
  7. ↑ „Nuclear power: When the steam clears”. The Economist. 24. III2011. 
  8. ↑ http://news.bbc.co.uk/2/hi/4629239.stm
  9. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-23. Pristupljeno 2012-12-18. 
  10. ↑ Helen Caldicott (2006). Nuclear Power is Not the Answer to Global Warming or Anything Else, Melbourne University Press, ISBN 0-522-85251-3, p. xvii
  11. ↑ Netherlands: Court case on closure date Borssele NPP Arhivirano 2012-07-16 na Wayback Machine-u, article from anti-nuclear organization (WISE), dated June 29, 2001.
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 Nuclear Power in the World Energy Outlook Arhivirano 2012-10-23 na Wayback Machine-u, by the Uranium Institute, 1999. Note that Norway has two research reactors, at Kjeller Arhivirano 2012-04-26 na Wayback Machine-u and Halden Arhivirano 2012-02-04 na Wayback Machine-u, producing an insignificant amount of power.
  13. ↑ Anti-nuclear resolution of the Austrian Parliament Arhivirano 2006-02-23 na Wayback Machine-u, as summarised by an anti-nuclear organisation (WISE).
  14. ↑ Nuclear news from Poland Arhivirano 2012-07-16 na Wayback Machine-u, article from the Web site of the European Nuclear Society, April 2005.
  15. ↑ Germany Starts Nuclear Energy Phase-Out, article from Deutsche Welle, November 14, 2003.
  16. ↑ http://www.technologyreview.com/featured-story/428145/the-great-german-energy-experiment/[mrtav link]
  17. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-16. Pristupljeno 2012-12-18. 
  18. ↑ http://online.wsj.com/article/SB10001424053111904563904576584831235317422.html The Wall Street Journal Russia to Extend Life of Aging Reactors Chernobyl-Style Design Is Among Those That Nuclear Official Says Would Stay in Service; West Has Pushed for Shutdowns
  19. ↑ „Germany split over green energy”. BBC News. 2005-02-25. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Napuštanje_nuklearne_energije&oldid=41581610