Napolica
Napolica
| |
|---|---|
 | |
Napolica je sistem obrađivanja poljoprivrednog zemljišta, po kojem zakupac ne plaća zakupinu u novcu zemljoposjedniku, već dijelom uroda, obično polovicom. Napoličarsvo je bilo prelazni oblik proizvodnje iz feudalizma u kapitalizam. [1]
Napoličarstvo ima dugu historiju, i širok raspon oblika i vrsta ugovora. Neki oblici napoličarskih ugovora plod su tradicije, a neki su uređeni zakonskim aktima, kao što je talijanska mezzadria, francuski métayage, španjolski mediero, ili sistem po islamskim zemljama muqasat, koji postoji u šerijatskom pravu. [1]
Kod napolice obje ugovorne strane i vlasnik i nadničar, snose zajedno rizik uspjeha ili neuspjeha, a nadničar ima motiv da žetva uspije
Historija[uredi | uredi kod]
Napoličarstvo se počelo širiti po Evropi od sredine 15. vijeka, kao efikasniji način od klasičnog feudalnog sistema. Mezzadria je u Italiji bila poznata već od 13. vijeka, métayage u drugom dijelu južne Francuske od 14. vijeka. U Holandiji sjeverna Francuskoj i Engleskoj to je postao rašireni model u 17. vijeku kad se povećao broj stanovnika. Napoličarstvo je postalo efikasnije od zakupa i prisilnog tjeranja kmetova na tlaku, jer su napoličari bili motiviraniji da povećaju proizvodnju, a time i svoj prihod, iako je zahtjevalo veće napore vlasnika zemljišta, u nadzoru svojih napoličara.
Napoličarstvo se raširilo po kolonijalnoj Africi, Škotskoj i Irskoj od 19. vijeka. Po južnim državama Sjedinjenih Američkih Država napoličarstvo se raširilo nakon Američkog građanskog rata u periodu poznatom kao Američka obnova koji je trajao od 1865. - 1877. Jug je bio devastiran ratom, sa dovoljno zemlje, ali bez novca za plaće i poreze, ukinuto je ropstvo pa se većina bivših robova našla na cesti, kako nisu imali novca za kupnju zemlje, prihvaćanje rada kod bivših plantažera - ovaj put kao napoličari za njih je bio jedini izlaz. [2][3]
Američki napoličari, morali su zapravo urod dijeliti na troje, sa vlasnikom zemljišta te sa kreditorom koji im je davao sjeme i opremu na kredit [3]
Napoličari su imali veći poticaj da efikasnije i bolje rade, - jer su od veće žetve imali više koristi. Ali sistem napolice bio je u cjelini manje efikasan nego robovski rad na velikim plantažama, gdje je postojala veća i efikasnija podjela rada. [4]
Napoličarstvo je i danas široko rasprostranjen model poljoprivredne proizvodnje u mnogim siromašnim ruralnim područjima, naročito u Pakistanu i Indiji.
Napoličarstvo po jugoslavenskim prostorima[uredi | uredi kod]
Napoličarstvo se počelo sporo širiti po austrugarskim dijelovima bivše Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Vojvodina) od 1848., kad je ukinuto kmetstvo (iako je ono stvarno ukinuto tek 1918.), isti proces odvijao se i po Srbiji i Crnoj Gori. U zemljama pod osmanskom vlašću Sandžak, Makedonija i Kosovo napoličarstvo se počelo širiti tek od kraja 19. vijeka, uvođenjem sistema čivluka. [5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Sharecropping System” (engleski). free dictionary.com. Pristupljeno 15. 05. 2012.
- ↑ Eva O'Donovan, Becoming Free in the Cotton South (2007); Gavin Wright, Old South, New South: Revolutions in the Southern Economy Since the Civil War (1986); Roger L. Ransom and Richard Sutch, One Kind of Freedom: The Economic Consequences of Emancipation (2008)
- ↑ 3,0 3,1 „Sharecropping” (engleski). Dictionary Online. Pristupljeno 15. 05. 2012.
- ↑ Larry J. Griffin; Don Harrison Doyle (1995). The South As an American Problem. U. of Georgia Press. str. 168.
- ↑ „NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTOČNE EUROPE Dodatni nastavni materijal - Balkanski ratovi” (hrvatski) (PDF). Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, Solun Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-17. Pristupljeno 15. 05. 2012.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Sharecropping System (en)
