Nacionalni park Lorentz

Izvor: Wikipedia
Nacionalni park Lorentz
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Flag of UNESCO.svg

Flag of Indonesia.svg Indonezija

NP Lorentz na karti Indonezija
NP Lorentz
NP Lorentz
Lokacija Nacionalnog parka Lorentz u Indoneziji
Registriran: 1999. (23. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, ix, x
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Nacionalni park Lorentz je najveći nacionalni park u jugoistočnoj Azija (25.056 km²); smješten je na sjeverozapadnoj obali otoka Nove Gvineje u indonezijskoj pokrajini Papua. Park je nazvan po nizozemskom istraživaču Hendrikusu Albertusu Lorentzu koji je prvi prošao ovim područjem u ekspediciji 1909.-10. godine.

To je jedino zaštićeno područje na svijetu u kojemu se nalazi netaknut i neprekinut prijelaz od ekosistema vječitog planinskog leda do tropskih obala, uključujući široka područja nizinskih vlažnih područja, kišnih šuma i alpske tundre. Kako se nalazi na dodirnoj točki dvije kontinentalne ploče, ovo područje je mjesto kontinuiranih formacija planina i djelovanja ledenjaka. S velikim brojem nalazišta fosila i živih endema, te najvećom razinom bioraznolikosti u širem području, također je važno mjesto za proučavanje evolucije života na Novoj Gvineji. Zbog toga je njegovih 23.500 km² upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1999. godine.

Karta Nacionalnog parka Lorentz
Rudnik Grasberg

Odlike[uredi - уреди]

U parku se nalazi 4.884 metra visok vrh planine Maoke, Puncak Jaya, koji je najviši vrh između Himalaja i Anda.

U parku se nalaze mnoga neistražena i nezabilježena područja u kojima vjerojatno obitavaju mnoge vrste biljaka i životinja koje su nepoznate znanstvenicima. Također, lokalno stanovništvo je jako slabo obrazovano kad su u pitanju botanika i zoologija, tj. etnobiologija.

Bioraznolikost[uredi - уреди]

U Nacionalnom parku Lorentz obitava više vrsta biljaka kao što su: nipah (Nypa fruticans), bakau (Rhizophora apiculata), Pandanus julianettii, Colocasia esculenta, Podocarpus pilgeri, i Nauclea coadunata.

Tu obitava i preko 630 vrsta ptica (oko 70% od ukupnog broja na Novoj Gvineji), među kojima su dvije vrste kazuara, 31 vrsta goluba, 31 vrsta kakadua, 13 vrsta vodomara, 29 vrsta medosasa[1] i veliki broj ugroženih vrsta kao što je Veliki kazuar, Južnjački krunasti golub (Goura scheepmakeri), Pesquetova papiga (Psittrichas fulgidus), Salvadorijeva patka (Salvadorina waigiuensis) i Macgregorovom divovski medojed (Macgregoria pulchra). Endemske vrste su planinske snježnoplaninska fazanka (Anurophasis monorthonyx) i snježnoplaninski crvendać (Petroica archboldi), te 26 tropskih vrsta.

Od 123 vrsta sisavaca tu obitavaju: Dugokljuni ježac (Zaglossus bruijni), Kratkokljuni ježac (Tachyglossus aculeatus), 4 vrste kuskusa (Phalangeridae), te valabiji, divlje mačke, šumski klokani i endemski šumski klokan Dingiso (Dendrolagus mbaiso).

Izvori[uredi - уреди]

  1. Indonezijsko ministarstvo šuma ((en)) Preuzeto 13. listopada 2011.
  • Ronald G. Petocz, Conservation and Development in Irian Jaya, 1989., Leiden: E.J. Brill.

Vanjske veze[uredi - уреди]