Rak maglina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice NGC 1952)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
M 1
Maglica Rakovica
Maglica Rakovica snimljena Hubble Space Telescope-om. Ustupila NASA/ESA.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000
Zviježđe Bik
Udaljenost 6,300 ly  (1,930 pc)
Rektascenzija 05h 34m 30.0s
Deklinacija +22° 01′ 00.0″
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda 8.40
Prividne dimenzije (V) 6.0' x 4.0'
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake NGC 1952, 3C144
M1, Maglica Rakovica snimljena 80 mm teleskopom
M1, Maglica Rakovica snimljena 80 mm teleskopom

Messier 1 (M1) ili Maglica Rakovica (katalogizirana još kao NGC 1952 i Taurus A) je ostatak supernove iz 1054. godine u zviježđu Bika. Maglicu je prvi promatrao 1731. godine John Bevis, a 1758. Charles Messier uvrstio ju je kao prvi objekt u svoj katalog (Messierov katalog).

Podrijetlo[uredi | uredi kod]

Maglica je nastala kada je 4. srpnja 1054. eksplodirala supernova u zviježđu Bika. Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljiva po danu i još 653 dana po noći. Prema tim podacima pretpostavlja se da je SN 1054 (oznaka te supernove) bila Tip-2 supernova. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je eksplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 sunčevih masa.

Messier ju je zamijetio 1758. godina kada je promatrao sjajan komet. Kad ju je ugledao mislio je da se radi o još jednom kometu. Prateći njen položaj kroz više noći uvidio je da se maglica ne pomiče što je dokazivalo da se ne radi o kometu. Da bi izbjegao daljnje zabune odlučio je izraditi katalog maglica koje je mogao vidjeti svojim teleskopom.

Svojstva[uredi | uredi kod]

Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog plina koji se polako širi. Taj ovalni oblak plina ima dimenzije od 6' dužine i 4' širine. Na udaljenosti od 6,300 ly to odgovara dimenzijama od 11 ly. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili vodika s primjesama ugljika, kisika, neona, dušika, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernova, sjajnije središe i optički pulsar. Uspoređujući s prijašnjim fotografijama, otkrivena je i brzina širenja od 1500km/s. Temperatura plina je od 11,000 K do 18,000 K.

Prvi radiovalovi iz M1 otkriveni su 1949. godine. X-zrake otkrivene su 1963., a pravo iznenađenje je bilo otkrivanje pravilnih pulseva elektromagnetskog zračenja iz središta. U početku su znanstvenici mislili da se radi o izvanzemaljskoj civilizaciji. Dodatna istraživanja potvrdila su postojanje pulsara 1968. godine.

Vjeruje se da je pulsar u M1 tijelo promjera 28-30 km koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja. Period pulsiranja se polako usporava zbog interakcije magnetnog polja s okolnom materijom. Danas se zna da su pulsari brzo rotirajuće neutronske zvijezde koje imaju snažna magnetna polja iz kojih u dva smjera probija tanka zraka zračenja.

Zbog zračenja i blizine ekpliptike, M1 se često koristi prilikom okultacija. Tako je otkriveno da Titan ima atmosferu debelu 880 km.

== Vanjske poveznice ==triuglum galaksija


Objekti u Messierovom katalogu
M1M2M3M4M5M6M7M8M9M10M11M12M13M14M15M16M17M18M19M20M21M22M23M24M25M26M27M28M29M30M31M32M33M34M35M36M37M38M39M40M41M42M43M44M45M46M47M48M49M50M51M52M53M54M55M56M57M58M59M60M61M62M63M64M65M66M67M68M69M70M71M72M73M74M75M76M77M78M79M80M81M82M83M84M85M86M87M88M89M90M91M92M93M94M95M96M97M98M99M100M101M102M103M104M105M106M107M108M109M110