Nürnberški proces

Izvor: Wikipedia

Nürnberški proces, naziv za suđenje njemačkim nacistima koje su organizirali Saveznici na kraju rata.

Bilo je osam sudaca (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog suca iz zemalja Antanta). Većina najmoćnijih nacističkih oligarha sudjelovalo je na njemu. Ukupno je optuženo 24 zločinca. Postojale su 4 točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.

Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali su ili pobijeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije, dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.

Fritzscheu se sudilo umjesto Goebbelsu, ali je oslobođen optužbe. Na suđenju nisu bili Hitler, Goebbels, i Himmler, ali i ovako je „ulov” bio bogat.

Optuženici Nürnberškog procesa:
1. red (od gore prema dolje): Hermann Göring, Rudolf Heß, Joachim von Ribbentrop i Wilhelm Keitel
2. red (od gore prema dolje): Karl Dönitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach i Fritz Sauckel.

Na klupi za optužene sjedili su: Karl Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred Jodl, potpisivač bezuvjetne kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa OKW, tj. načelnik glavnog stožera Oružanih snaga Njemačke, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekt, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von Schirach, vođa Hitlerove mladeži, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a, Walter Funk, nacistički ministar gospodarastva, Konstantin von Neurath, prethodnik Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke, Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher, urednik tjednika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima,Martin Bormann,nasljednik Hessa u Stranci, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar unutarnjih poslova, tvorac rasnih zakona.

Suđenje je počelo u studenome 1945., a završilo 15. listopada 1946. Idući dan izvršene su presude. Zatvor Spandau „ugostio” je sedam optuženika: Ericha Raedera, Karla Dönitza, Rudolfa Hessa, Alberta Speera, Baldura von Schiracha, Waltera Funka i Konstantina Neuratha.

No, Speer, Schirach, Hess i Dönitz su jedini izdržali kaznu do kraja. Nakon tog procesa još dva nacista su osuđena nakon 2. svjetskog rata. To su Adolf Eichmann (obješen 1962. godine) i Klaus Barbie (umro 1991. godine).

Glavno suđenje[uredi - уреди]

Glavno međunarodno vojno suđenje otvoreno je 18. listopada 1945., u Zgradi Glavnog suda u Berlinu. Prva sesiju predvodio je sovjetski sudac Nikitčenko. Optužena su bila 24 ratna zločina i 6 kriminalnih ratnih organizacija - vodstvo NSDAP-a, SS, SA, SD, Gestapo i OKW.

Optuženi su u sljedeće 4 točke:

  1. Sudjelovanje u običnom planu ili uroti za izvršenje protumirovnih zločina
  2. Planiranje, iniciranje i provođenje ratne agresije i drugih protumirovnih zločina
  3. Ratni zločini
  4. Zločini protiv čovječnosti

24 optuženika su:

"O" optužen      "K" optužen i smatran krivim      "º" Nije osuđen

Ime   Presuda Kazna     Bilješke
  1     2     3     4        

Martin Bormann
O º K K Smrt Hessov nasljednik na mjestu Tajnika NSDAP-a. Osuđen na smrt. Ostaci pronađni 1972.[1]
Karl Dönitz.jpg

Karl Dönitz
O K K º 10 godina Vođa Kriegsmarinea od 1943., nasljedio Raedera. Inicijator U-boot kampanje koji je postao Njemački predsjednik nakon Hitleorve smrti[2]. U dokaznom postupku na suđenju Karla Dönitza o njegovim naređenjima U-boot flotama da nepoštuju Londonska Pravila, admiral Chester Nimitz izjavio je da je nezabranjeno podmorsko oružje preneseno u Tihi ocean od strane SAD i to od prvog dana odlad je država ušla u rat. Dönitzu je dokazana krivnja zbog nepoštovanja 2. Londonskog pomorskog sporazuma 1936., no njegova izjava nije prihvaćena zbog njegovih nepoštivanja međunarodnog zakona o podmorskom naoružanju.[1]

Hans Frank
O º K K Smrt Šef vlade u okupiranoj Poljskoj. Izrazio kajanje[3].
Wilhelm Frick 72-919.jpg

Wilhelm Frick
O K K K Smrt Hitlerov Ministar unutarnjih poslova. Autor Nürnberških zakona.[4]
Hans Fritzsche12.jpg

Hans Fritzsche
O O O º Oslobođen Popularni radio komentator, i šef novinskog odjela Ministarstva propagande u Nacističkooj Njemačkoj. Okušao se na mjestu Goebbelsa[5]

Walther Funk
O K K K Doživotna robija Hitlerov ministar ekonomije. Nasljedio Schachta kao šef Reichsbanka. Pušten zbog lošeg zdravlja 16. svibnja 1957.[6]

Hermann Göring
K K K K Smrt Reichsmarschall, zapovjednik Luftwaffea, i mongih odjeljaka SS-a. Počinio samoubojstvo noć prije smaknuća.[7]
Rudolf Hess - extracto.jpg

Rudolf Hess
K K K K Doživotna robija Hitlerov zamjenik, pobjegao u Škotsku 1941.[8]
Alfred-jodl-72-926.jpg

Alfred Jodl
K K K K Smrt Wehrmacht Generaloberst, Keitelov pomoćnik. Jodl je 23. veljače 1953., posmrtno doduše, oslobođen krivnje od jednog denacifikacijekskog suda, koji ga je smatrao nevinim po međunarodnim zakonima. [9]
[[Datoteka:|center|110px]]
Ernst Kaltenbrunner
O º K K Smrt Preživjeli član SS-a sa najvišim činom. Šef RSHA-a, centralne Nacističke obavještajne agencije. Također je zapovijedao mnogim Einsatzgruppama i mnogim koncentracijskim kampovima.[10]

Wilhelm Keitel
K K K K Death Vođa OKW-a.[11]

Gustav Krupp von Bohlen und Halbach
O O O O ---- Veliki nacistički industrijalac. Medicinski nespreman za suđenje.

Robert Ley
O O O O ---- Šef DAF-a, Njemačke radničke fronte. Počinio samoubojstvo 25. listopada 1945., prije početka njegova suđenja.

Konstantin von Neurath
K K K K 15 godina Ministar vanjskoh poslova do 1938., nasljedio ga Ribbentrop. Kasnije, Štičenik Bohemije i Moravske. Otkaz dao 1934. zbog sukoba s Hitlerom. Zbog lošeg zdravlja pušten je 6. studenog 1954.[12]
Vonpapen1.jpg

Franz von Papen
O O º º Oslobođen optužbe Njemački kancelar 1932. i vice-kancelar pod Hitlerom od 1933. Kasnije, ambasador u Turskoj. Iako oslobođen na Procesima, von Papen je 1947. ponovno optužen kao ratni zločinac od strane jednog denacifikacijskog suda, i osuđen je na 8 godina prisilnog teškog rada. Oslobođen je nakon 2 godine zbog sudskog apela koji je napravio. [13]
Erich Raeder.jpg

Erich Raeder
K K K º Doživotna robija Leader of the Kriegsmarine until his retirement in 1943, succeeded by Doenitz. Released (ill health) September 26, 1955[14]

Joachim von Ribbentrop
K K K K SMrt Ministar vanjskih poslova[15]

Alfred Rosenberg
K K K K Smrt Ideologist rasne teorije. Kasnije, Štičenik istočnih okupiranih teritorija.[16]
Fritz Sauckel.jpg

Fritz Sauckel
O O K K Smrt Opunomoćenik Nacističkog teškog prisilnog robovskog rada.[17]

Hjalmar Schacht
O O º º Oslobođen optužbe Prijeratni predsjednik Reichsbanka. Priznao da je prekršio Versajski ugovor.[18]

Baldur von Schirach
O º º K 20 godina Zapovjednik organizacije Hitlerova mladež, gauleiter Beča. Izrazio kajanje.[19]

Arthur Seyss-Inquart
O K K K Smrt Austrijski premijer za vrijeme Anschlussa. Kasnije, gauleiter okupirane Nizozemske. Izrazio kajanje.[20]
Albert Speer Neurenberg.JPG

Albert Speer
O O K K 20 godina Hitlerov najdraži arhitekt i osobni prijatelj. Odgovoran za izgradnju mongih ministarstava i industrijskih središta (npr. Ministarstvo naoružanja) i jedna od centralnih figura u vlasti. Izrazio kajanje.[21]

Julius Streicher
O º º K Kriv Širio mržnju i ubojstva nad Židovima preko svojih novina, Der Stürmer.[22]


Reference[uredi - уреди]

Više informacija[uredi - уреди]

  • de Villemarest, Pierre, Untouchable - Who protected Bormann & Gestapo Müller after 1945..., Aquilion, 2005, ISBN 1-904997-02-3
  • Gilbert, G.M., Nuremberg Diary, Da Capo Press, 1995, ISBN 0-306-80661-4
  • Persico, Joseph E., Nuremberg: Infamy on Trial, Penguin Books, 1994, ISBN 0-14-016622-X
  • Conquest, Robert The Great Terror A Reassessment London: Oxford University Press page 92.
  • Bauer, Eddy The Marshall Cavendish Illustrated Encyclopedia of World War II Volume 22 New York: Marshall Cavendish Corporation 1972 page 3071.


Vanjske veze[uredi - уреди]