Muslimansko osvajanje Sirije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Muslimansko osvajanje Sirije
Segment Bizantsko-arapskih ratova i Muslimanskih osvajanja
Datum 634-638
Lokacija Palestina, Sirija, Jordan, Libanon, Izrael i Jugoistočna Anadolija.
Ishod rašidunska pobjeda
Teritorijalne
promjene
Levant pripojen muslimanskoj državi
Sukobljene strane
Bizantsko Carstvo
Gasanidsko Kraljevstvo
Rašidunski Kalifat
Komandanti i vođe
Heraklije
Jabalah Ibn Al-Aiham
Teodor Tritirije
Vahan
Vardan
Toma
Bukinator
Gregorije
Khalid ibn al-Walid
Abu Ubaidah ibn al-Jarrah
Amr ibn al-A'as
Yazid ibn Abu Sufyan
Shurahbil ibn Hassana

Muslimansko osvajanje Sirije je naziv kojim se opisuju pohodi koje je arapski muslimanski Rašidunski Kalifat između 634. i 638. poduzeo protiv Bizantskog Carstva na području Levanta, odnosno tzv. Velike Sirije. Iako se Bizant nominalno smatrao velikom silom svog vremena, muslimani su već na samom početku, a što se najčešće pripisuje vojničkim sposobnostima Halid ibn Valida, postigli spektakularne uspjehe i osvojili Damask i izbili na obalu Mediterana. Nakon što je pokušaj bizantskog cara Heraklija da vrati izgubljene teritorije propao u odlučujućoj bitci kod Jarmuka 636. godine, Bizantinci su sve vrijeme bili u defanzivi te nisu mogli spriječiti muslimane da zauzmu cijelu Siriju, Armeniju, Palestinu (uključujući Jeruzalem) i istočne dijelove Male Azije. Muslimansko osvajanje Sirije je imalo značajne posljedice za dalju historiju islama, ali i kršćanstva; osim što je Kalifat preuzeo vlast nad izuzetno bogatim i ekonomskim razvijenim područjima, stekao je i bazu iz kojega će nastaviti širiti svoje teritorije, ali i islam, na zapad; za Bizant je gubitak tih teritorija, uključujući Svetu zemlju, predstavljao ekonomski i moralni udarac od kojeg se carstvo više nikada neće oporaviti.

Literatura[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]