Mrkva

? {{{naziv}}}
Status zaštite
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Apiales;
Porodica:	Apiaceae;
Rod:	Daucus;
Vrsta:	D. carota;
Dvojno ime
	Daucus carota; L.
Područje života

Mrkva (Daucus carota L. ssp. sativus) je dvogodišnja povrtna biljka, narodnih naziva merlin, koren, žuta repa, mrkvač.

Opis biljke [uredi - уреди]

Divlji oblik mrkve ima vretenast, bijel i žilav korijen iz kojeg izbija grubo dlakava do 1 metar visoka i razgranjena stabljika. Pripadnici roda imaju pretežno dvospolne cvjetove. Sije se u rano proljeće, te tijekom ljeta i jeseni naraste 20-40 cm u visinu, a cvjeta tek sljedeće godine. Cvjetovi su joj bijeli, skupljeni u štitaste cvatove. Mrkva je obično narančaste boje, no može biti bijela, žuta, crvenkastosmeđa i sl.

Mrkva se koristi svježa, kuhana, konzervirana, sjeckana suha (kao začin). U Portugalu se od mrkve pravi specijalitet u obliku džema.

Povijest i rasprostranjenost [uredi - уреди]

Rod obuhvaća oko 60 vrsta, a napoznatija je obična ili žuta mrkva (D. carota), koja u prirodi i u uzgoju ima veliki broj podvrsta. D. carota je i najrasprostranjena na Zemlji.

Divlje mrkve rastu u Euroaziji, dok se domaće uzgajaju u mnogim dijelovima svijeta.

Ljekovito djelovanje [uredi - уреди]

U Starom vijeku mrkva je bila korištena kao ljekovita biljka, i najčešće se koristio vretenasto zadebljenje vrsta koje su bile crvene ili žućkaste boje: ovi korijeni sadržavaju znatne količine vitamina A, B, i C te raznih minerala. Mrkve još sadrže alkaloide, eterična ulja, masna ulja, organske kiseline. Listovi mrkve sadrže manita, daucina, eterična ulja i pirolidina.