Moravac (Aleksinac)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Moravac.
Moravac


Seoski dom

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Nišavski
Opština Aleksinac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1785
Geografija
Koordinate 43°30′00″N 21°42′08″E / 43.5°N 21.702333°E / 43.5; 21.702333
Nadmorska visina 159 m
Moravac na mapi Srbije
Moravac
Moravac
Moravac (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 018
Registarska oznaka AL


Koordinate: 43° 30′ 00" SGŠ, 21° 42′ 08" IGD

Moravac je prigradsko naselje u Srbiji u opštini Aleksinac u Nišavskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1785 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1972 stanovnika). Do 2008. godine Moravac se ubrajao u sela kada dobija status prigradskog naselja. Zajedno sa prigradskim naseljima Žitkovcem i Prćilovicom čini jednu celinu kreirajući jedno od najmnogoljudnijih aleksinačkih naselja od oko 7000 stanovnika.

Položaj[uredi | uredi kod]

Moravac je smešten u Aleksinačkoj kotlini sa leve strane toka Južne Morave. Geografski se nalazi na tromeđi između Kruševca, Niša i Sokobanje, a u neposrednoj je blizini grada Aleksinca.

Aleksinačka kotlina

Udaljenost od:

  • Aleksinac: 3,2 km
  • Niš: 23 km
  • Kruševac: 25 km
  • Sokobanja: 32 km

Istorija[uredi | uredi kod]

Praistorija[uredi | uredi kod]

Brojni arheološki nalazi u ataru Moravca pokazuju da je ovo podneblje bilo naseljeno još u praistoriji. Milutin Garašanin u svojoj knjizi „Praistorija na tlu Srbije“ pominje i Moravac: "u ataru ovog sela, na lokalitetu Konjarnik, pronađena je kamena sekira sa otvorom za držalju. Čuva se u Zavičajnom muzeju u Aleksincu, a pripada Starčevačkoj kulturi". Ostaci glinenih posuda koji potiču iz raznih perioda a najstariji među njima se vezuju za starevačku kulturu, mogu se naći u velikom broju u ataru Moravca. Ostaci se najviše primećuju u blizini Žitkovca, u delu gde je nekada bila obala izlivene Južne Morave, a u neposrednoj blizini Žitkovačke ciglane, gde je takođe pronađeno više urni.

Po Tihomiru Đorđeviću, sva sela aleksinačke opštine sa leve strane toka Južne Morave bila su nastanjena u praistoriji. Međutim, ozbiljnija arheološka istraživanja nikada nisu obavljena, usled nedostatka novca.

Rimski period[uredi | uredi kod]

Rimski novčić pronađen u ataru Moravca

Trasa Rimskog vojnog puta ili Via militaris a preko današnje teritorije opštine Aleksinac nije pouzdano poznata. Neki od istoričara, među kojima je bio i Tihomir Đorević, su mišljenja da je ovaj put, koji je građen 33 godine i koji je povezivao Singidunum sa Konstantinopoljem, prolazio kroz Moravac.

U Moravcu su 1985. godine vršena arheološka istraživanja, prilikom kojih je iskopano 27 rimskih grobova koja datiraju iz ranog srednjeg veka. Pronađen je bakarni novčić Manojla Komnina, i više naušnica sa kolencima iz 9 -13 veka. Na osnovu nalaza arheolozi su konstatovali da se radi o srednjovekovnom groblju.

Srednji vek[uredi | uredi kod]

Bitka za Moravac 1876. godine, autor Gravira Bajarski

Današnje naselje Moravac je sve do kraja 19. veka nosilo ime Mrsolj. U 16. veku postojala su sela Gornji i Donji Mrsolj. Oba se prvi put pominju 1516. godine u popisu koji Turci sprovode na teritoriji osvojene Srbije.

Godine 1833. selo Moravac kao i cela teritorija današnje opštine Aleksinac oslobađaju se od Turaka i ulaze u sastav Miloševe Srbije.

Tokom srpsko-turskog rata 1876—1878 Deligrad je branio Srbiju dok aleksinački kraj postaje najveće poprište bitaka. Svoju prvu bitku protiv Turaka na tlu Srbije, Nikolaj Rajevski je vodio upravo za selo Moravac 1876. godine. Glavni vojskovođa srpsko ruskih snaga bio je general Mihail Černjajev. Tokom žestoke borbe selo je nekoliko puta prelazilo iz „ruke u ruku“ da bi ga na kraju Turci zauzeli i spalili do temelja. Ova bitka je bila prethodnica čuvenoj bici na Šumatovcu i pobedi srpsko ruskih snaga. Tokom srpsko tuskog rata 1876—1878 beleži se veća migracija Moravaca ka severnim delovima Srbije.

Ekonomija[uredi | uredi kod]

Zahvaljujući plodnom Južnom Pomoravlju Moravac je poznat po svojim poljoprivrednim proizvodima, koja se uglavnom plasiraju na pijacama Niša i Aleksinca. Naselje je posebno poznato po visokom kvalitetu zelene paprike, koja je jedna od najboljih u Srbiji. Od ukupno 527 domaćinstva 329 poseduju gazdinstvo, a prosečna površina zemljišta po domaćinstvu je 3,6 hektara. 14,3% posto Moravčana se bavi poljoprivredom, dok se 8,5% stanovništva bavi isključivo ovom delatnošću. 20,3% posto čine lica sa prihodom.

Godine 1885 zbog izuetnih odlika ovdašnjeg zemljišta, Vlada Kraljevine Srbije donosi odluku o izgradnji Monopola za preradu sirovog duvana. Iste godine sagrađena je i pruga Beograd - Niš.

Pored poljoprivrede zastupljena je i trgovina na veliko i malo kao i konfekcija.

Saobraćaj i infrastruktura[uredi | uredi kod]

Auto-put E75 kod Aleksinca
  • Kroz Moravac prolazi regionalni put Kruševac - Niš
  • Udaljenost od Glavne „Železničke stanice Aleksinac“ je 200 metara.
  • Udaljenost od najbližeg priključka na auto put Beograd - Niš E-75 je 3,5 km

U Moravcu saobraćaju autobusi „Niš Espresa“, koji povezuju Niš sa Aleksincem i Aleksinac sa jastrebačkim selom Vukanjom. Moravac ima dva autobuska stajališta-stanice, Moravac-Centar i Moravac-Mlin.

  • Naselje raspolaže gradskim vodovodom, digitalnom telefonskom centralom, kablovskom televizijom i adsl internetom.

Kultura i obrazovanje[uredi | uredi kod]

Crkva svetog Đorđa
Osnovna škola Vuk Karadžić

Slava Moravca je Đurđevdan. Uoči Đurđevdana, tradicionalno meštani noće pored seoske crkve posvećene Svetom Đorđu, koja je smeštena na Moravačkom brdu. Pored Moravčana dolaze i meštani okolnih sela koji se pridružuju slavlju. Svake godine se bira „domaćin“ ili „kolačar“ slavlja.

Kulturno Umetničko Društvo „Đurđevdan“ je kulturno društvo iz Moravca koje neguje srpski folklor i podržava sve lokalne kulturne događaje.

Moravac poseduje osnovnu školu "Vuk Karadžić" kao i jednu predškolsku ustanovu. Osnovna škola okuplja Đake do 4 razreda. Škola je sagrađena oko 1919. godine.

Govor Moravčana: Stari govor aleksinačkog južnog pomoravlja se umnogome razlikije od današnjeg. Jezik je evoluirao usled velikog broja srpskog življa sa juga Srbije koji naseljava ove krajeve nakon oslobođenja od Turaka 1833. godine a posebno nakon Drugog svetskog rata, šezdesetih i sedamdesetih godina. Najveći broj migranata dolazi iz predela Surdulice, Kosova i Metohije i Preševa. Kako su dolazili kolektivno, Srbi sa Juga uglavnom zadržavaju svoje običaje, ali i jezik namećući ga starosedeocima.

Sa druge strane, stari moravački govor se danas jedino može čuti kod starije populacije „domorodaca“. Taj govor je posve specifičan i jedinstven, i dosta se razlikuje od poznatog „niškog“ akcenta, iako većina lingvista pogrešno Aleksinac i Niš svrstavaju u „isto govorno područje“, povezujući ih sa Torlačkim dijalektom[nedostaje referenca]

Sport[uredi | uredi kod]

Fudbalski klub sela Moravca je Morava Žitkovac koji je zapravo ujedinjeni klub moravačke Mladosti i žitkovačke Morave.

Demografija[uredi | uredi kod]

Prema poslednjem popisu stanovništva održanog 2011. godine, u Moravcu živi 1857 punoletnih stanovnika u 506 domaćinstava od kojih se 301-dno bavi isključivo poljoprivredom.[1]

Prema popisu iz 2002. godine U naselju Moravac živelo je 1437 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosila je 40,6 godina (39,2 kod muškaraca i 42,1 kod žena). U naselju je imalo 527 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu bio je 3,39.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1504 [2]
1953. 1503
1961. 1564
1971. 1582
1981. 1932
1991. 1972 1880
2002. 1926 1785
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1758 98.48%
Romi
  
13 0.72%
Crnogorci
  
2 0.11%
Rumuni
  
1 0.05%
Bugari
  
1 0.05%
nepoznato
  
9 0.50%


Galerija slika[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. http://www.aleksinac.org/pdf/popis%20naselja%20%202011.pdf
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]


Naseljena mesta opštine Aleksinac

Aleksinac • Aleksinački Bujmir • Aleksinački Rudnik • Bankovac • Beli Breg • Belja • Bobovište • Bovan • Bradarac • Vakup • Veliki Drenovac • Vitkovac • Vrelo • Vrćenovica • Vukanja • Vukašinovac • Glogovica • Golešnica • Gornja Peščanica • Gornje Suhotno • Gornji Adrovac • Gornji Krupac • Gornji LJubeš • Gredetin • Grejač • Dašnica • Deligrad • Dobrujevac • Donja Peščanica • Donje Suhotno • Donji Adrovac • Donji Krupac • Donji LJubeš • Draževac • Žitkovac • Jakovlje • Jasenje • Kamenica • Katun • Koprivnica • Korman • Kraljevo • Krušje • Kulina • Lipovac • Loznac • Loćika • Lužane • LJupten • Mali Drenovac • Mozgovo • Moravac • Moravski Bujmir • Nozrina • Porodin • Prekonozi • Prćilovica • Prugovac • Radevce • Rsovac • Rutevac • Srezovac • Stanci • Stublina • Subotinac • Tešica • Trnjane • Ćićina • Crna Bara • Česta • Čukurovac • Šurić