Moralni imperativ

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Moralni imperativ je, u filozofiji, unutrašnje čovekovo načelo prema kojem on određuje svoje postupke. Osvnovne postulate moralnog imperativa nalazimo već kod Platona, koji je "najviše Dobro" izvodio iz svojih ontoloških postavki. On to "najviše Dobro" nigde jednoznačno ne definiše, ali kaže da je "pravičnost dati svakome ono što mu pripada" (Resp, 332c) te ustvrđuje da postoji jedan moralni zakon koji važi za sve pojedince i države.

Moralni imperativ razvio se u jednu vrstu kategoričkog imperativa kako ga je definisao Immanuel Kant: "Postupaj samo prema onom načelu za koje ujedno možeš hteti da postane opštim zakonom". To znači da čovek svojom slobodnom voljom mora usklađivati svoje delovanje na taj način da njegove lične etičke pobude, to jest njegova načela, uvek i u svakoj prilici mogu postati opštim zakonom čovečanstva. Kant je, dakle, ovaj imperativ smatrao produktom delovanja uma: odbacivanje ovog opšteg moralnog načela bilo bi suprotno čistom umu. Kasniji mislioci smatrali su da moralni imperativ proizlazi iz savesti, kao božanski glas koji govori kroz ljudski duh. Prema tome, načela savesti su jednostavno ispravna i ne treba da ih dalje objašnjavati.