Monohromator

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Šematski prikaz Černi-Tarnerovog monohromatora

Monohromator je optički uređaj koji propušta samo jednu talasnu dužinu svjetlosti koja na njega pada. Najčešće se sastoje od optičke rešetke ili optičke prizme, a ređe od optičkog filtra. Biranjem ugla pod kojim upada svetlost na optičku rešetku ili optičku prizmu može se odabrati talasna dužina svetla koju će monohromator propustiti.

Princip rada[uredi | uredi kod]

Monohromator svoj princip rada zasnivaju na fenomenu optičke disperzije na prizmi ili difrakcije koristeći difrakcionu rešetku, kako bi se prostorno odvojile talasne dužine (boje) svetlosti. Obično se koristi određen mehanizam za vođenje odabranog snopa na izlaznom prorezu. Rešetka i prizma se najčešće koriste u reflektivnom modu. Reflektivna prizma je napravljena tako što se formira pravougla trougaona prizma (tipično kao polovina ekvilateralne prizme) kod koje je jedna strana naparena metalom čime se dobija ogledalo. Svetlost ulazi duž hipotenuzne strane kroz koju se i reflektuje nazad, odbijajući se dva puta od iste površine. Totalno prelamanje i totalna disperzija, je ista onolika kolika bi bila da je korišćena ekvilateralna prizma.[1]

Primena[uredi | uredi kod]

Monohromator se koriste u mnogim optičkim mernim instrumentima i o drugim aplikacijama gde je potrebna podesiva monohromatska svetlost. Ponekad monohromatska svetlost je posledica reflektovanog ili transmitovanag zraka koji se meri (ponekad se pri analizi koristi bela svetlost). Dva monohromatora se koriste u mnogim fluormetrima; jedan za odabir talasne dužine ekscitacije dok se drugi koristi za analizu emitovane svetlosti.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Skoog, Douglas (2007). Principles of Instrumental Analysis. Belmont, CA: Brooks/Cole. str. 182–183. ISBN 978-0-495-01201-6. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]