Miroslavljevo jevanđelje

Izvor: Wikipedia
Miroslavljevo jevanđelje (12. vek)

Miroslavljevo jevanđelje je najznačajniji ćirilični spomenik srpske i južnoslovenske odnosno srpskoslovenske pismenosti iz 12. vijeka. Nastao je po narudžbini zahumskog kneza Miroslava, brata raškog velikog župana Stefana Nemanje, najvjerovatnije u Kotoru, oko 1186. godine, a za potrebe crkve Sv. Petra na Limu u Bijelom Polju, zadužbine humskog kneza Miroslava. Najveći dio jevanđelistara djelo je nepoznatog prepisivača (u nauci nazvanog Varsameleon), dok je Gligorije (Grigorije) Dijak, drugi pisar, napisao kraj rukopisa, nekoliko kratkih zapisa i ukrasio tekst ornamentima. Knjiga je napisana na pergamentu slovima tzv. ustavne ćirilice, a ukrašena je sa tri stotine stilizovanih minijatura i inicijala, u boji i zlatu. U osnovnom dijelu teksta zastupljene su dvije redakcije staroslovenskog, zetsko-humska i raška, a u načinu kako je oblikovana ćirilica osjeća se prisutnost glagoljičke tradicije, dok je ornamentika spisa obilježena snažnim zapadnim, romanskim, uticajem.

Rukopis se do 1896. nalazio u Hilandaru, kada je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću prilikom njegove posjete Atosu. Danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.

2005. godine Miroslavljevo jevanđelje je stavljeno na listu UNESCO-a Pamćenje svijeta kao priznanje za njegovu istorijsku važnost.


Vidi još[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]