Miroslav Bertoša

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Miroslav Bertoša
Rođenje17. 5. 1938
Beograd
DržavljanstvoHrvatska, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanjehistoričar

Miroslav Bertoša (Beograd, 17. svibnja 1938.), hrvatski povjesničar, enciklopedist, urednik, kolumnist i polemičar, javni djelatnik, diplomat, jedno od najznačajnijih imena suvremene hrvatske historiografije.

Životopis[uredi | uredi kod]

Miroslav Bertoša rođen je u obitelji istarskog emigranta, agronoma Ivana Bertoše, posljednjeg maturanta stare Hrvatske gimnazije u Pazinu.[1] Od kasne jeseni 1947. stalno je nastanjen u Puli, gdje je završio osnovnu školu i osam razreda Hrvatske gimnazije. Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a 1966. i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je Fakultetu 1981. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. stoljeća”. Te je godine na temelju dotadašnjih radova promaknut u zvanje znanstvenoga suradnika u riječkome Zavodu za povijesne i društvene znanosti tadašnje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, odnosno u puljskoj Područnoj jedinici Zavoda.

Već 1954. počeo je objavljivati prozne i esejističke priloge, osvrte i bilješke u srednjoškolskim časopisima u Zagrebu i Puli. Poslije 1963. bavi se isključivo povijesnom problematikom i surađuje u znanstvenim i stručnim edicijama. Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. stoljeća, te proučavanje i kritično vrjednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću, a posebnu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, napose avangardnim nastojanjima francuske "škole Annales". U dva navrata (1985. i 1989.) boravio je na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na L'École des Hautes Études en Sciences Sociales u Parizu, te, 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, i u Istituto di Storia della Società e dello Stato veneziano i Istituto "Venezia e l'Oriente" mletačke Fondazione Giorgio Cini. U tom je razdoblju nastupao na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Vršio je istraživanja u fondovima mnogih domaćih i inozemnih arhiva. Član je Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica (Bologna-Firenze), Povijesnog društva Istre, itd. Njegovi znanstveni radovi o Istri i sjevernojadranskome akvatoriju zapaženi su i u stranome svijetu, napose u susjednoj Italiji, pa su gotovo izravno uneseni i u poglavlja o Istri u sintezu mletačke povijesti (usp. G. Cozzi - M. Knapton - G. Scarabello, La Repubblica di Venezia nell'età moderna: dal 1517 alla fine della Repubblica) u prestižnom izdanju nakladničke kuće Utet (Torino, 1992.).

Na tom tragu, jedno od njegovih najzapaženijih ostvarenja je knjiga “Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)”. Sastavljena od niza problemski obrađenih i kronološki poredanih tema istarskih prijelomnih stoljeća, ona opisuje ratove, epidemije, gladne godine, demografske oscilacije, migracijska strujanja, promjene etničke strukture, analizira propadanje i uspon gospodarstva, postupno uobličavanje dva kulturna kruga, ukazuje na marginalce i svijet subalterne kulture − prognanike, zlikovce, vještice... svraća pozornost na “mentalne” odrednice istarskoga bića... Temeljeći ovo svoje djelo na modernoj metodologiji, posebice onoj znamenite francuske “škole Annales” i “novije povijesti”, Bertoša originalno i s puno inovacijskih modela, ranije nepoznatih u hrvatskoj historiografiji, prati istarske strukture i njihove preobrazbe od konca XV. do konca XVIII. stoljeća.

Godine 1986. Miroslav Bertoša izabran je u zvanje znanstvenoga savjetnika, a 1993., osim što je nastavio znanstvenoistraživački rad u Zavodu za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (danas Filozofskog) fakulteta u Puli. Za znanstvenog je savjetnika potvrđen 15. prosinca 1999. čime je to zvanje trajno zadržao. Godine 1990. izabran je za Akademijina člana suradnika. Njegova biografija s popisom radova te je godine objelodanjena u Ljetopisu, knj. 94 (str. 483-491). Puljski časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja “Istra” posvetio mu je opsežan tematski blok (1986., br. 5).

Miroslav Bertoša predavao je Metodiku nastave povijesti i Povijest naroda Jugoslavije na puljskoj Pedagoškoj akademiji do rujna 1969., u stalnom radnom odnosu, odnosno kao honorarni predavač do ukidanja grupe 1971. Od rujna 1969. radi u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu JAZU (sada: Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područna jedinica u Puli). Od 1993. do 1995. honorarno je zaposlen na studiju Razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Puli. Od 1994. na novootvorenom studiju Povijesti na istom Fakultetu predaje Uvod u znanost o povijesti. Od 1994. do 1996. predavao je Hrvatsku povijest XVI.-XVIII. stoljeća, a od 1995. do 2000. i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870., što ponovno preuzima 2003. Od 1. svibnja 2003. zaposlen je s punim radnim vremenom na Filozofskom fakultetu u Puli. Nakon ustroja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (2006.), M. Bertoša je, sukladno bolonjskoj reformi i ECTS-sustavu, nastavio predavati povijesnu grupu predmeta na Odjelu za humanističke znanosti. Prijašnji kolegij Uvod u znanost o povijesti, god. 2005., po novoj je nastavnoj shemi podijeljen na dva predmeta: Metodologiju znanstvenoga rada i Historiografiju. Od 2007., umjesto Svjetske povijesti od XVI. st. do 1870., predaje kolegije: Migracije (XVI.-XVIII. st.) – Istra, Jadran, Sredozemlje i Svakodnevica Europe: stanovanje, prehrana i odijevanje (XVI.-XVIII. st.). U više je navrata bio mentor pri izradi diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, te član povjerenstava za njihovu obranu.

Već gotovo jedno desetljeće M. Bertoša drži predavanja i na drugim fakultetima i sveučilištima. Između 2001. i 2004. predavao je na Poslijediplomskome znanstvenom magistarskom i doktorskom studiju iz informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru (cikluse predavanja u okviru modula: Kultura življenja i povijest svakodnevice; Čitanje i iščitavanje arhiva: doživljaji poruka; U znaku prijetnje: Statuimus et ordinamus quod…). Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predaje Metodologiju znanstvenoga rada (od 2003.), Hrvatsku historiografiju XIX. i XX. stoljeća (od 2005.), Teoriju povijesti (na doktorskome studiju, od 2005.), te izborni kolegij Zapadna granica hrvatskog etnosa (Istra i sjeverni Jadran od VI. do danas). Na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Rijeci predavao je (2004. i 2005.) Svjetsku povijest srednjega vijeka , a nakon uvođenja ECTS sustava (od 2006.) nositelj je predmeta Svijet Sredozemlja od V. do XVI. st. i Povijest srednje i jugoistočne Europe od XVI. do XVIII. stoljeća. Na doktorskome studiju Povijest stanovništva na Sveučilišta u Dubrovniku predaje dva kolegija: Povijesna demografija u Francuskoj i Povijest stanovništva Mediterana.

M. Bertoša bio je urednik kulturne rubrike “Studentskog lista” Sveučilišta u Zagrebu (1958.-1960.), član uredništva časopisa “Prisutnosti” (Zagreb), zatim član uredništva časopisa “Istra” (Pula) i član Uredničkog vijeća antologijskoga niza Čakavskog saboraIstra kroz stoljeća”. U suuredništvu s dr. sc. Robertom Matijašićem uredio je “Istarsku enciklopediju” (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005.).

Od prvih dana samostalne Republike Hrvatske svoju je znanstvenu, kulturnu i političku djelatnost nastojao proširiti ne samo u istarskom već i u cijelome hrvatskome prostoru. Osobito je to došlo do izražaja kada je postao i honorarnim voditeljem puljskoga Centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba i glavnim istraživačem znanstvenoga projekta Istarski Hrvati: između potisnutog identiteta i usporene integracije. Između 1993. i 1999. u dva je mandata bio jedan od trojice dopredsjednika Hrvatskoga nacionalnoga komiteta za povijest, a od 1994. do 1998. i član Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu pri Ministarstvu znanosti i tehnologije. Tri je puta (1993.-1999. te od 2001.) bio članom Matičnoga povjerenstva za područje humanističkih znanosti - polje povijesti, etnologije, antropologije i arheologije. Godine 1994.-1996. bio je članom Hrvatskog odbora UNESCO-a. Godine 1998.-1999. djelovao je kao član predsjedništva Hrvatskog odbora za povijesne znanosti koji je radio na organiziranju Prvoga kongresa hrvatskih povjesničara. Član je Znanstvenog odbora Drugoga kongresa hrvatskih povjesničara (Hrvatska i Europa kroz povijesne integracije; Pula, 29. rujna do 3. listopada 2004.). Od 2007. voditelj je projekta Elitne i marginalne skupine u Istri od XVI. do XVIII. stoljeća, koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Ukazom Predsjednika Republike 28. ožujka 1995. imenovan je prvim generalnim konzulom Republike Hrvatske u Trstu za područje Furlanije-Julijske Venecije, Veneta i Trentina-Alto Adigea i na toj je dužnosti ostao do 1. prosinca 1998.

Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli. Djeluje u uredništvima Akademijinih znanstvenih edicija edicija: Problemi sjevernoga Jadrana (glavni urednik) i Starine (član Uredništva).

Osim znanstvenim radom Miroslav Bertoša bavi se i publicistikom, pa od 1991. do konca studenoga 2002. u redovitoj novinskoj kolumni Glasa Istre pod naslovom “Domišljanje Istre: između povijesnog i fikcijskog” objavio 588 nastavaka osebujnih eseja u kojima se prožimaju povijest, kultura i politika.

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • “Knjiga o Istri” (uz Z. Črnju redaktor rukopisa pok. prof. T. Peruška, te pisac dijela teksta; "Školska knjiga", Zagreb, 1968.),
  • “Proština 1921. Antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre” (Novinsko-izdavačko poduzeće “Glas Istre” - Biblioteka “Istarski mozaik", Pula, 1971., 150 str.),
  • “Istarsko vrijeme prošlo” ("Glas Istre” - Čakavski sabor, Pula, 1978., 336 str.)
  • “Pisma i poruke istarskih rektora - Epistolae et communicationes rectorum histrianorum. Svezak I. Od 1607. do 1616.” (Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 52, "JAZU", Zagreb, 1979., 304 str.)
  • “Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću. Knjiga prva. Kolonizacija: teme i problemi” ("Istarska naklada”, Biblioteka Misao", Pula, 1985., 324 str.),
  • “Etos i etnos zavičaja (Istra kao historiografski problem)” ("Istra kroz stoljeća", VI. kolo, knjiga 33, Pula-Rijeka, 1985., 328 str.),
  • “Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću. Knjiga druga: društvene strukture, populacija i gospodarstvo” ("Istarska naklada”, Biblioteka “Misao", Pula, 1986., 520 str.),
  • “Jedna zemlja, jedan rat. Istra 1615-1618” (“Istarska naklada", Pula, 1986., 112 str.),
  • “Zlikovci i prognanici. Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću” (Čakavski sabor, Istarska književna kolonija “Grozd", Pula, 1989., 255 str.),
  • “Istra između zbilje i fikcije” ("Mala knjižnica Matice hrvatske", Zagreb, 1993., 126 str.),
  • “Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)” (Zavičajna naklada "Žakan Juri", Pula, 1995., 2. dopunjeno i prošireno izdanje s kartama i slikovnim prilozima, 781 str., ISBN 953-6487-00-4),
  • “Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli”, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2002., 415 str.)
  • “Istra, Jadran, Sredozemlje: Identiteti i imaginariji (feljtoni, elzeviri, kolumne)” (Dubrovnik University Press – Durieux, Zagreb, 2003., 461 str.),
  • “Tvrđavni spisi Onofrija Del Campa: Traktati i memorabilije jednoga kondotjera u Dalmaciji u doba Kandijskoga rata” (Priredio i uvodnim komentarom popratio Miroslav Bertoša, Državni arhiv u Rijeci – Posebna izdanja 15, Rijeka, 2003., 212 str.)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]

  • Nagrada “Mate Balota /Mijo Mirković” (1969.),
  • Nagrada “Istaknuti kulturni radnik grada Pule” (1990.),
  • Državna nagrada za znanstveni rad “Bartol Kašić” (1994.),
  • Godine 1997. odlukom predsjednika Republike odlikovan Redom Hrvatskog Trolista i Spomenicom Domovinske Zahvalnosti
  • Godine 2006. primio je Nagradu Grada Pule za doprinos unaprjeđivanju znanosti u domeni povijesti.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Hrvatska znanstvena bibliografija Bertoša, Miroslav; Bertoša, Slaven: Posljednja matura i život u egzodusu. Iz privatne arhive zadnjeg maturanta stare Pazinske gimnazije u : Prva hrvatska gimnazija u Istri: Spomen knjiga 1899.-1999.-2009. (ur. Josip Šiklić)