Mir u Schönbrunnu
Mir u Schönbrunnu
| |
|---|---|
 | |
Mir u Schönbrunnu (francuski: Traité de Schönbrunn, njemački: Friede von Schönbrunn), ponekad zvan i Bečki sporazum, potpisan je 14. oktobra 1809. godine u palači Schönbrunn u Beču između Prvog Francuskog Carstva i Austrijskog Carstva.[1]
Taj sporazum bio je krah Pete koalicije za vrijeme napoleonskih ratova, nakon što je Napoleon teško porazio Austrijance u Bitci kod Wagrama.[1] Austrijsko Carstvo izgubilo je 83.000 km² svog teritorija sa oko 3,500.000 stanovnika.[1]
Na osnovu tog sporazuma Austrijsko Carstvo moralo je prepustiti Salzburg Bavarskoj, zapadnu Galiciju s Krakovom i Lublinom Velikom Varšavskom Vojvodstvu, grad Tarnopol s okolicom Ruskom Carstvu, te Trst s Hrvatskom južno od Save, Kranjsku i dio Koruške (tzv. Ilirske provincije) Napoleonovom Francuskom Carstvu.[1]
Austrijsko Carstvo moralo je priznati sve ranije političke tvorevine koje je oformio Napoleon i priznati njegova brata Josepha Bonapartea kao legalnog kralja Španjolska, te platiti veliku odštetu, i smanjiti broj svojih vojnika na 150.000 ljudi.
Pokušaj atentata na Napoleona[uredi | uredi kod]
Za vrijeme Schönbrunnskih pregovora, Napoleon je izbjegao pokušaj atentata koji je pokušao izvršiti sedamaestogodišnji Friedrich Staps. Napoleon je 12. oktobra izašao iz palače sa velikom pratnjom gledati vojnu paradu, tad se do njega pokušao probiti Friedrich Staps, pod izlikom da mu želi predati peticiiju. Kad su ga tjelohranitelji zaustavili i pretražili, pronašli su veliki kuhinjski nož umotan u peticiju, nakon ispitivanja priznao je da je htio ubiti cara. Zbog njegove mladosti Napoleon ga je htio pomilovati i osobno pitao "kako bi mu zahvalio da ga pomiluje", na što mu je Staps odgovorio "Tako da Vas ubijem". Slijedeći dan je strijeljan.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „Treaty of Schönbrunn” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. 12. 2011.
