Mina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala značenja, vidi Mina (razvrstavanje).
mini

Pod pojmom mina podrazumeva se svako sredstvo postavljeno ispod površine zemlje ili na zemlji, ili u blizini zemlje ili druge površine, čija je namena da eksplodira usled prisustva, blizine ili kontakta sa osobom ili vozilom. Ova definicija obuhvata različite vrste mina i one se, obično, klasifikuju prema cilju za koji su namenjene ili okruženju za koje su projektovane. U našoj vojnoj terminologiji postoje definicije protivpešadijskih i protivtenkovskih mina.[1]

mini

Sa pojavom crnog baruta, minama se nazivaju podzemne komore sa minskim punjenjem (za rušenje fortifikacija i pravljenje prolaza).

U 19. veku minama se nazivaju i podvodna i suvozemna torpeda, fugase i punjenja za rušenje. U Prvom svetskom ratu, minama se nazivaju velika podzemna eksplozivna punjenja za dizanje u vazduh protivnikove linije fronta, na kojima se često radilo mesecima i detonirana su početkom ofanzive.

Pojavom specijalnih protivoklopnih eksplozivnih punjenja, pojam mina se u Drugom svetskom ratu počinje koristiti i za sva fabrički izrađena eksplozivna punjenja sa ugrađenim sredstvom za paljenje, za dejstvo protiv ljudi i vozila. Naziv mina koristi se i za projektil minobacača. U tom slučaju se govori o artiljerijskoj mini[2].

Osnovne komponente mina[uredi | uredi kod]

Osnovne komponente mina jesu:

  • telo,
  • upaljač i
  • eksplozivno punjenje.

Telo je kućište u koje se smešta čitav sklop mine. Oblik i veličina tela su od velike važnosti, kao i materijal od kojeg je izrađeno. Ono mora da zaštiti sadržaj u unutrašnjosti mine i da bude dovoljni čvrsto za postavljanje. Najčešće korišćeni materijal za telo antipersonalnih mina jeste plastika, metal i drvo u starijim konstrukcijama. Upaljač je mehanizam preko kojeg mina prepoznaje vrstu cilja iznad sebe i on šalje impulse za aktiviranje prema detonatoru. Osnovni eksplozivni sistem je put kojim se inicijacija prenosi preko bustera na eksplozivno punjenje, koje deluje na cilj. Efekat dejstva može se ostvariti hemijskom energijom kumulativnog punjenja i kinetičkom energijom fragmentiranog kućišta mine.

Protivpešadijske mine[uredi | uredi kod]

Potpisnici Otavske konvencije o minama
Glavni članak: Protivpešadijska mina

Protivpešadijske mine definišu se kao vrsta mina za nanošenje gubitaka živoj sili, transportnim sredstvima i za diverzije. U literaturi na engleskom jeziku postoji pojam (engl. anti-personnel mines). Doslovno prevedeno, anti-personnel znači protiv ljudi, protiv žive sile, protiv personala itd. Termin protivpešadijska mina do sada je bio široko rasprostranjen u našoj vojnoj nauci i praksi. Sam po sebi, ovaj termin ukazuje na nešto što je vezano za vojnika na bojištu, odnosno vojnu upotrebu ovog oružja i jasno upućuje na to da ovo oružje „nalazi“ svoje žrtve u vreme oružanih sukoba i to isključivo u redovima pripadnika vojske, posebno pešadije. Poznato je da su mine neselektivne, odnosno da nemaju mogućnost ograničenja dejstva samo na određene – prvenstveno vojne ciljeve. Stoga u svim oružanim sukobima mine odnose znatno veći broj civilnih žrtava nego vojnih, kako u vreme rata, tako i u vreme mira. Termin antipersonalna mina ukazuje na običnog čoveka, civila kao dominantnu i neminovnu žrtvu ovog oružja. Bez obzira koliko bio osporavan (još jedna tuđica u našem jeziku), termin antipersonalna mina pogodniji je za korišćenje zbog svoje međunarodne rasprostranjenosti i razumljivosti, kao i zbog toga što eliminiše sve nedoumice oko adekvatnosti prevoda. Imajući u vidu da je Republika Srbija ratifikovala Otavsku konvenciju i da u Zakonu o potvrđivanju Otavske konvencije stoji naziv antipersonalna mina.

Protivtenkovske mine[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Protivtenkovska mina

Protivtenkovske mine definišu se kao vrsta mina za uništavanje ili onesposobljavanje tenkova i drugih oklopnih i transportnih vozila i za diverzije.

Razminiranje[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Razminiranje

Mine su noviji izum i u naoružanju armija sveta postoji izuzetno veliki broj mina različitih po obliku, nameni, principu dejstva i načinu postavljanja. Zajedničko im je da su relativno jeftino i vrlo efikasno oružje, da se proizvode u velikom broju zemalja, masovno koriste i lako postavljaju, a vrlo teško uklanjaju. Pretpostavlja se da ih ima više od sto miliona, a njihovo uništavanje izuzetno je spor, neefikasan i skup proces koji sa sadašnjim intezitetom rada ne može okončati ni za sto godina.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Radić Vlado (2007): Mine : vrste i karakteristike : detekcija : razminiranje : zaštita od mina : uništavanje : kasetiranje i razbacivanje. Beograd : Vojnoizdavački zavod
  2. Vojna enciklopedija, Beograd, 1973, knjiga peta, strana 470

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]