Milisav Savić
| Milisav Savić | |
|---|---|
Milisav Savić je srpski prozni pisac, književni istoričar i prevodilac.
Sadržaj/Садржај |
Život [uredi - уреди]
Rođen je 15. 4. 1945. u Vlasovu kraj Raške. Gimnaziju je završio u Novom Pazaru, a studije jugoslovenske i svetske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu magistrirao je s temom „Memoarska proza o prvom srpskom ustanku“, a potom i doktorirao s temom „Memoarsko-dnevnička proza o srpsko-turskim ratovima 1876-1878“.
Bio je urednik „Studenta“ (1968-70) i „Mladosti“ (1970-72), glavni i odgovorni urednik „Književni reči“ (1972-1977) i „Književnih novina“ (1980-82). U izdavačkom preduzeću „Prosveta“ radio je od 1983. do 2004. godine, najpre kao glavni i odgovorni urednik a potom kao direktor. Bio je predsednik Srpske književne zadruge 2000-2001. Obavljao je dužnost ministra-savetnika u Ambasadi Srbije i Crne Gore, odnosno Srbije, u Rimu od 2005. do 2008. godine. Bio je i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Londonskom univerzitetu (1987/88), Njujorškom državnom univerzitetu u Olbaniju (Albani, 1985/87), Univerzitetu u Firenci (1990/92) i Univerzitetu u Lođu (1999/2000). Od 2010. godine redovni je profesor Državnog univerziteta u Novom Pazaru.
Romani su mu prevedeni na grčki, engleski, slovenački, makedonski, bugarski, rumunski. Autor je leksikona „Ko je ko – pisci iz Jugoslavije“ (1994). Objavio je više knjiga prevoda sa engleskog i italijanskog. Priredio je antologije savremene američke pripovetke „Psihopolis“ (1988), savremene australijske pripovetke „Komuna te ne želi“ (1990), „Savremena italijanska pripovetka“ (1992), te „Modernu svetsku mini priču“ (sa Snežanom Brajović, 1993). Sastavljač je i antologije „Najlepše srpske priče“ (izbor, predgovor, komentari, 1996).
Knjige pripovedaka [uredi - уреди]
- „Bugarska baraka“ (1969, nagrada lista „Mladost“)
- „Mladići iz Raške“ (1977)
- „Ujak naše varoši“ (1977, Andrićeva nagrada).
Romani [uredi - уреди]
- „Ljubavi Andrije Kurandića“ (1972)
- „Topola na terasi“ (1985)
- „Ćup komitskog vojvode“ (1990)
- „Hleb i strah“ (1991, Ninova nagrada)
- "Ožiljci tišine“ (1996, Nagrada Miroslavljevo jevanđelje)
- „Princ i serbski spisatelj“ (2008, Nagrada Laza Kostić)
- „Čvarčić“ (2010).
Druga dela [uredi - уреди]
- Književno-istorijska studija „Ustanička proza“ (1985, nagrada Pavle Bihalji).
Multižanrovske knjige [uredi - уреди]
- „Fusnosta“ (1994)
- „30 plus 18“ (2005)
- „Rimski dnevnik, priče i jedan roman“ (2008, Nagrada Dušan Vasiljev).