Milan Krivokuća
| Milan Krivokuća | |
|---|---|
| Informacije | |
| Rođenje | 1948. selo Utinja pored Karlovca,  Jugoslavija
|
| Smrt | 17. novembar 1992. Velika Gorica  Hrvatska
|
Milan Krivokuća (selo Utinja[1] pored Karlovca (Kordun), 1948. - Velika Gorica, 17. novembar 1992.) bio je osnivač prvog nezavisnog sindikata u Hrvatskoj - Sindikata strojovođa HŽ-a, koji je ubijen pod do danas još nerazjašnjenim okolnostima. [2]
Biografija[uredi | uredi kod]
O Krivokući se nema puno toga reći, sve do kraja 1989. kad je na valu demokratskih promjena postao vođa Sindikata strojovođa HŽ-a, prvog nezavisnog sindikata u tada još uvijek Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon prvih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, i odvajanja SAO Krajine - Krivokućina uloga postala je bitno značajnija.
Ubojstvo[uredi | uredi kod]
Krivokuća je ubijen na vratima svog stana u Šibenskoj ulici u Velikoj Gorici, kad je u 22 sata i 40 minuta otišao otvoriti vrata nepoznatim posjetiocima sa tri uboda nožem (ispod lopatice, u trbuh i u leđa). Nakon toga doteturao je u kuhinju sav obliven krvlju, još pri svijesti rekao je ženi da su ga napala dva muškarca koje nije poznavao. Umro je u kolima hitne pomoći na putu do Traumatološke bolnice u Draškovićevoj.[2]
Kontraverze oko istrage njegova ubojstva[uredi | uredi kod]
Istraga o njegovu ubojstu, do dana današnjeg nije se pomakla sa mrtve točke. Hrvatski mediji su načelno iznjeli tri teze o motivima za njegovo ubojstvo, - i na osnovu toga i o njegovim potencijalnim naručiocima. Prva teza polazila je od toga da je Krivokuća bio Srbin s Korduna, što je 1992. mogao biti dovoljan razlog za nečije ubojstvo.[2][3] Druga teza vezivala se uz činjenicu da se Krivokuća kao predstavnik Socijaldemokratske unije u razgovorima sa UNPROFOR-om zalagao za mirno rješenje sukoba u tadašnjim UNPA zonama.[3] To navodno nije odgovaralao srpskom krajinskom vođi Goranu Hadžiću, a nije bilo u interesu ni hrvatskoj vlasti.[2] Treća teza polazila je od tadašnjih prilika u HŽ-u, koji je tada bio na udaru brojnih financijskih, stambenih i kadrovskih malverzacija (otpuštani su Srbi), između ostalih i Krivokuća je dobio otkaz, pa je kao istaknuti član Socijaldemokratske unije smetao direktorima HŽ-a.[3] Tu tezu je u medijima iznio Stjepan Kralj, tajni agent Službe za zaštitu ustavnog poretka, on je prozvao i tadašnjeg potpredsjednika Vlade RH Vladimira Šeksa, da aktivno štiti ubojice Milana Krivokuće. [2][3]Međutim njegove optužbe protiv Šeksa, odbacio je Odbor za unutarnju politiku i Državno odvjetništvo, na čijem je čelu tada bio Stjepan Herceg, on je dapače dao nalog da se Kralj uhapsi.[3]
Uskoro su hrvatske novine objavile puno kompromitarijućih tekstova o Kralju, između ostalog da mu je u jednoj švedskoj psihijatrijskoj klinici dijagnosticirana paranoja 1973., te da mu je suđeno za mafijaško ubojstvo. [3]Stjepan Kralj je u javnost plasirao i transkript razgovora tadašnjeg vodstva HŽ-a, iz kojeg bi proizlazilo da su oni nalogodavci - tekst je objavio partijski list SDU-a a potpisao tadašnji predsjednik dr. Branko Horvat.[3] U međuvremenu je Stjepan Kralj umro, tako da njegove tvrdnje više nitko ne želi (i nemože) provjeravati. I tako je do danas istraga o ubojstvu Krivokuće u tijeku.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ , E-Magazin - Republika Srpska Krajina - Hronika, pristupljeno 3. 05. 2011.[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Melisa Skender, Marina Biluš: Hrvatski ubojice mogu mirno spavati (Nacional.hr br. 447, 2004-06-08), pristupljeno 3. 05. 2011.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-11-27. Pristupljeno 2011-05-03.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Slučaj Milana Krivokuće van iz ladice (Samostalni srpski tjednik), pristupljeno 3. 05. 2011.