Milan Šufflay

Izvor: Wikipedia
Milan Šufflay

Milan pl. Šufflay (č. Šuflaj; Lepoglava, 9. studenog 1879. - Zagreb, 19. veljače 1931.) je bio hrvatski povjesničar, književnik i nacionalistički političar, poznat kao jedan od utemeljitelja albanologije, autor prvoga hrvatskog znanstvenofantastičnog romana te jedna od najpoznatijih žrtava političkog nasilja u razdoblju šestojanuarske diktature.

Životopis[uredi - уреди]

Rođen je u Lepoglavi u relativno siromašnoj plemićkoj obitelji mađarskog podrijetla. Polazio je zagrebačku gimnaziju, a povijest je studirao na Zagrebačkome sveučilištu, gdje je i doktorirao. U gimnaziji i na Sveučilištu bio je daleko najbolji đak, ali nagrada, briljantni prsten, pripala je drugome, što ga je veoma pogodilo. Još kao sveučilištarac vladao je francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, svim slavenskim jezicima, također latinskim, starogrčkim i srednjogrčkim. Kasnije je svladao novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt. Tadija Smičiklas ga je držao svojim najdarovitijim studentom; bio mu je asistent kod redigiranja Akademijina Codex diplomaticus. Postao je povjesničar Balkana, uvjeren da je jedino ispravno prošlost Hrvata istraživati iz balkanske pozicije i tako osobno prekida s uvriježenim mišljenjem hrvatskih povjesničara da su Hrvati predstavnici Zapada i u opreci spram Balkana.

Proučavao je hrvatsku srednjovjekovnu povijest i albansku prošlost. Mađarski povjesničar Thalloczy, videći u njemu veliki talent kojega valja privući u mađarski tabor, dovodi ga u Budimpeštu gdje za malu plaću radi u Narodnom muzeju. Ban Rauch ga, mimo prijedloga sveučilišnoga senata, imenuje izvanrednim sveučilišnim profesorom u Zagrebu god. 1908. Međutim, kad je za bana došao njegov daljnji rođak Tomašić, s kojim je bio u trajnim neprijateljskim odnosima, morao je otići sa Sveučilišta.

Za vrijeme prvog svjetskog rata je početkom 1915. prisilno mobiliziran, makar su sveučilišni profesori bili oslobođeni vojne dužnosti. Otpušten je uskoro zbog bolesti i tada piše svoje najznačajnije radove.

U novoj državi Kraljevini SHS uhićen je zbog veleizdaje (špijuniranja u korist strane države) i izveden pred sud zajedno s također optuženim Ivom Pilarom. Šufflayev odvjetnik je bio Ante Pavelić, budući vođa ustaškog pokreta. Šufflay je osuđen na tri godine i šest mjeseci tamnice a presuda je snažnije odjeknula u inozemstvu, nego u Hrvatskoj. Kolege znanstvenici iz brojnih zemalja pokušali su mu ishoditi pomilovanje, ali uzalud. Kaznu je izdržao u Srijemskoj Mitrovici. Po izlasku iz zatvora posvećuje se opet znanstvenome radu.

Godine 1924. Šufflay se priključio Čistoj stranci prava (frankovcima). Godine 1928. je nakon atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini u djelu Hrvatska u svjetlu svjetske historije i politike iznio teze prema kojoj su "psihe" Hrvata i Srba zbog pripadnosti dvama različitim civilizacijama - zapadnoj i orijentalnoj - toliko različite da njihov suživot, a pogotovo onakav u kome bi Hrvati bili u podređenom položaju, nemoguć. Također je iznio i tezu o tome da rijeka Drina predstavlja "granicu svjetova", odnosno "prirodnu" granicu buduće hrvatske države a što će sve do kraja 20. vijeka biti jedan od temelja velikohrvatske, odnosno hrvatske nacionalističke ideologije.

Pored znanstvenih djela, napisao je i prvi hrvatski znanstvenofantastični roman, Na Pacifiku god. 2255., pa se smatra utemeljiteljem hrvatske znanstvenofantastične književnosti.

Na traženje albanske vlade i bečke Akademije znanosti nastavlja djelo Jirečeka i Thalloczyja, priređuje III. svezak arhivske građe Codex albanicus. Vrativši se iz Albanije primio je prijeteće pismo, a onda su učestali napadaji na nj kroz tisak.

Ubojstvo[uredi - уреди]

Nedugo potom nepoznati napadači su Šufflaya pričekali na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Potom su provalili u stan i odnijeli u rukopisu zgotovljen III. svezak Codex albanicus. Protiv počinitelja ubojstva vlasti Kraljevine Jugoslavije nikada nisu proveli istragu, te se zbog toga vjeruje da se bili povezani s integralističkim jugoslavenskim odnosno pro-režimskim organizacijama. Kao osobe uključene u ubojstvo su se spominjali Nikola Jukić, član organizacije Mlada Jugoslavija, odnosno Bela Marković, general kraljevske vojske. [1]

Šufflayevo ubojstvo je odjeknulo u međunarodnoj javnosti. Tako su Albert Einstein i Heinrich Mann pozvali su preko Međunarodne lige za prava čovjeka kulturnu javnost da prosvjeduje protiv zločina izvršenoga nad Milanom Šufflayem.[2]

Režim je zabranio pogrebne manifestacije vezane uz Šufflaya. On je, usprkos svojoj pravaškoj ideologiji, sahranjen na mirogojskom groblju u arkadama koje su pripadale Hrvatskoj seljačkoj stranci, čime se nastojalo simbolički njegovu žrtvu povezati sa mučeništvom Radića i drugih zastupnika ubijenih tri godine ranije.

Kao osobe koje su opljačkale Šufflayev stan su se naveli policijski agenti Belošević i Zwerger. Nakon ubojstva su premješteni u Beograd. Poslije uspostave Banovine Hrvatske su banske vlasti tražile njihovo izručenje kako bi im se sudilo i eventualno rasvijetlilo Šufflayevo ubojstvo. Međutim, njihovom zahtjevu do izbijanja travanjskog rata nije udovoljeno.

Dobio je najviše albansko odličje posmrtno 2003. godine, kada je održan u Albaniji i veliki znanstveni skup o njemu.

Djela[uredi - уреди]

  • Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1901)
  • Die Dalmatinische Privaturkunde (1904)
  • Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia (zajedno s Jirečekom i Thalloczyjem, Beč, 1913. i 1918. drugi svezak)
  • Kostadin Balšić (1392-1401): historijski roman u 3 dijela - povijesni roman (1920)
  • Srbi i Arbanasi (1925)
  • Na Pacifiku god. 2255.: metagenetički roman u četiri knjige - znanstvenofantastični roman (prvi put uknjižen 1998)
  • Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike : dvanaest eseja (1928, pretiskano 1999)
  • Hrvati u sredovječnom svjetskom viru (1931)
  • Izabrani eseji, prikazi i članci (1999)
  • Izabrani eseji, rasprave, prikazi, članci i korespondencija (1999)
  • Izabrani politički spisi (u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti, 2000)

Izvori[uredi - уреди]

  1. Philip J. Cohen, David Riesman, Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History, Texas A&M University Press, 1996, s.10
  2. Jeste li čuli za prof. dr. Milana Šufflaya?

Eksterni linkovi[uredi - уреди]