Mikoyan MiG-29 'Fulcrum'

Izvor: Wikipedia
MiG-29 "Fulcrum"
060610-SKP-MIG-29-01-1280x.jpg
Generalni podaci
Tip Višenamjenski lovac
Proizvođač Mikojan
Probni let 6. listopada 1977.
Uveden u uporabu kolovoz 1983.
Najveća brzina 2.445 km/h
Razmah krila 11,4 m
Površina krila 38 m2
Dužina 17,37 m
Visina 4,73 m
Dolet 700 km s naoružanjem
Masa aviona 11.000 kg
Maksimalna masa 21.000 kg
Motor 2 turbofen motora od po 50,0 kN svaki

Mikojan Gurjevič MiG-29 (Ruski: МиГ-29, NATO oznaka: Fulcrum) je višenamjenski lovački avion dizajniran za preuzimanje nadmoći u zračnom prostoru tadašnjeg SSSR. Razvijan je tijekom 1970.-tih u zavodu Mikojan, a u uporabu ulazi 1983. godine. Nakon raspada SSSR ostaje u uporabi u Ruskom ratnom zrakoplovstvu.

Razvijen je kako bi bio konkurencija američkom Hornetu i F-16.

Razvoj[uredi - уреди]

Razvoj MiG-a 29, kao i Su-27 započinje 1969. kad je SSSR saznao za program Američkog ratnog zrakoplovstva-a, "FX" koji je rezultirao i zrakoplovom F-15 Eagle. Sovjetsko vodstvo postalo je svjesno da će novi američki zrakoplov imati veliku nadmoć nad postojećim sovjetskim lovcima. Tadašnji MiG-21 je bio okretan i sposoban lovac, ali nije imao velik domet i nije mogao ponijeti veću količinu oružja. MiG-23, koji je bio dizajniran kao konkurent američkom F-4, bio je brz i mogao je ponijeti veću količinu goriva i naoružanja ali je bio manje upravljiv i okretan za zračne borbe. Radi potrebe za bolje balansiranim lovcem s dobrim karakteristikama i profinjenijim sustavima izdan je zahtjev za izradu modernog lovca. Zahtjevi su bili vrlo ambiciozni: veliki domet, kratka uzletno-sletna staza uključujući i mogućnost slijetanja na lošije terene, veliku okretnost, brzinu preko 2 Macha i teško naoružanje. Aerodinamički dizajn za novi zrakoplov izradio je ruski aeronautički institut TsAGI u suradnji s uredom za dizajn Suhoj.

Radi skupoće u dostizanju potrebnog broja zrakoplova 1971. se projekt razdvaja na izradu dva tipa zrakoplova, teški moderni taktički lovac i laki moderni taktički lovac. Teški lovac nastavio je razvijati Suhoj što je rezultiralo novim zrakoplovom Suhoj Su-27.

Laki lovac preuzela je tvornica Mikojan koja je 1974. počela na redizajnu što je rezultiralo novim lovcem MiG-29A. Prvi let zrakoplova bio je 6. listopada 1977. godine

Iako je program kasnio radi pada dva prototipa uzrokovana problemima s motorom, MiG-29-B proizvodna inačica ulazi u redovnu eksploataciju u kolovozu 1983. 1984. dobivene su sve potrebne dozvole zrakoplovnih vlasti i iste godine počinje njegova redovna isporuka Sovjetskim zračnim snagama.

Operativni razvoj[uredi - уреди]

Korisnici MiGa-29 (Svjetlo plavo: bivši korisnici

MiG-29 prvi puta je predstavljen javnosti u Finskoj u srpnju 1986. U rujnu 1988. dva primjerka zrakoplova izložena su na aero-mitingu u Velikoj Britaniji. Slijedeće 1989. godine tijekom prvog tjedna aeromitinga u Parizu MiG-29 sudjeluje u incidentu i ruši se.[1] Pariška prezentacija bila je tek drugo javno pokazivanje sovjetskih lovaca od 1930. godine. Zapadni promatrači bili su impresionirani osobinama i mogućnostima zrakoplova.

Na MiGu-29 su u Zaljevskom ratu letjeli i irački piloti. Prema USAF-u, pet zrakoplova je srušeno.[2] Za rušenje zrakoplova više je kriva slaba obuka pilota, loša protuzračna obrana i loše održavanje nego njegova sama kvaliteta. Osam pilota MiGa-29 prebjeglo je u Iran gdje i danas lete u Iranskim zračnim snagama.

Kubanski MiG-29 srušio je dva civilna zrakoplova Cessna 337 1996. kada su se spomenuti zrakoplovi približili kubanskom zračnom prostoru. [3]

MiGovi u sirijskim zračnim snagama patroliraju iznad Sirije i Libanona. Sirijski piloti hvale mogućnosti zrakoplova i njegov sustav naoružanja.

Indijski MiGovi učestvovali su u ratu u Kašmiru. Bili su zračna podrška za Mirage 2000-s koji su ispuštali laserski navođene bombe na neprijateljske ciljeve. Indijske zračne snage modificirale su MiG-29 i uspješno testirale ispaljivanje rakete zrak-zrak s njegovih nosača. Indijski zrakoplovi su i prije kašmirskog rata bili opremljeni opremom za smozaštitu ("Chaff" - listići metalne folije koji se izbacuju iz zrakoplova radi ometanja neprijateljskih radara koji te listiće prepoznaje kao objekt; "Flare" – mnoštvo svjetlećih raketa za zavaravanje navođenih raketa).

Bivša SFRJ kupila je 1987. 14 MiG-29 i 2 MiG-29UB zrakoplova od Sovjetskog Saveza. Nakon raspada SFRJ, zrakoplovi su prešli iz Ratnog Zrakoplovstva JNA u Ratno Zrakoplovstvo SRJ. Tijekom sankcija koje su uvedene prema SRJ zrakoplovi nisu redovno održavani te je 1999. samo njih pet bilo u letno sposobnom stanju za suprotstavljanje tehnički i brojčano nadmoćnim NATO zrakoplovima. Rat je preživjelo samo 5 zrakoplova MiG-29 od kojih je jedan MiG-29UB.[traži se izvor]

Njemačka Demokratska Republika kupila je ukupno 24 zrakoplova MiG-29 tijekom 1988. i 1989. godine koji su nakon pada berlinskog zida ušli u sastav Luftwaffea. Nakon redizajna za NATO-standarde od strane Daimler Chrysler Aerospace (danas EADS) zrakoplovi dobivaju oznaku MiG-29G i i MiG-29GT. U ožujku 1991. jedan od migova prebačen je u USAF na ispitivanje.

Nakon prizemljenja MiG-21 i MiG-23 u 2003. godini poljske zračne snage ostale su na samo 22 zrakoplova MiG-29 za presretanje u zračnom prostoru. Broj se povećao preuzimanjem 23 zrakoplova od Luftwaffe. Od 45 zrakoplova (od kojih je osam za trening) Poljska je najveći korisnik MiG-ova-29 u NATO-u.

1997. Amerika je kupila 21 MiG-29 od Moldavije radi ispitivanja i testiranja. 14 zrakoplova je "S" serije koja je opremljena s aktivnim radarom za ometanje i mogućnosti nošenja nuklearnog naoružanja. Jedan od motiva kupnje tih zrakoplova je bilo sprječavanje njihove prodaje "nepoželjnim državama" kao npr. Iranu [4]

Opis[uredi - уреди]

Izlazni mlaznici i repne površine
Korijen krila izdužen je prema nosnom dijelu

Dizajn[uredi - уреди]

Zrakoplov je izrađen većinom od legura aluminija, dok su samo neki dijelovi iz kompozitnih materijala. Strijelaasta krila su ugrađena u sredini trupa. Zrakoplov je karakterističan i po izduženom korijenu krila koji se proteže prema nosnom dijelu. Horizontalni stabilizatori se okreću preuzimajući tako uz stabilizaciju zrakoplova i ulogu kormila visine. Vertikalni stabilizatori smješteni su na vanjskim dijelovima motora. Na napadnim ivicama krila ugrađena su automatska predkrilca. Krilca su na samim izlaznim ivicama vrhova krila. Kontrole su pokretane hidraulički, a oko svoje tri osi zrakoplov je upravljiv i preko automatskog pilota.

Pogonska Grupa[uredi - уреди]

MiG-29 ima dva široko postavljena turbo-fen motora od kojih svaki stvara 50,0 kN potiska. S naknadnim sagorijevanjem motori dosežu snagu i do 81,3 kN. Aerodinamički oblikovan prostor između motora proizvodi uzgon što uveliko pomaže njegovoj okretnosti. Kroz romboidne usisnike motor je opskrbljivan zrakom a usisnik je promjenjivog presjeka te se pokretnim sklopom može u slučaju slijetanja i uzlijetanja s lošijih terena potpuno zatvoriti, što sprječava usisavanje stranih predmeta. Zrak za motor tada ulazi kroz posebne rešetkaste otvore na stražnjem dijelu koji se automatski otvaraju. Na novijim inačicama ti zadnji otvori su izbjegnuti postavljanjem sita u glavne uvodnike zraka.

Dolet i sustav goriva[uredi - уреди]

Originalni MiG-29B mogao je ponijeti samo 4.365 litara goriva u 6 razmještenih spremnika, četiri u trupu zrakoplova i po jedan u svakom krilu. S toliko goriva zrakoplov je imao vrlo mali radijus djelovanja. Dolet mu se povećavao dodatnim odbacivim spremnikom od 1.150 litara. Slijedeće rješenje je bilo ugradnja sustava za nadopunu goriva tijekom leta. Na nekim MiG-ovima urađen redizajn zadnjeg dijela trupa kako bi se ugradili dodatni integrirani spremnici.

Pilotska kabina[uredi - уреди]

Pilotska kabina MiGa-29

Piloti sjede u izbacivim sjedištima koji se mogu aktivirati na nultoj visini (piloti se mogu sigurno katapultirati iz kabine dok je zrakoplov na zemlji). Uz zaslon ispred pilotskog vjetrobranskog stakla (en. "head up display, HUD") kabina je opremljena s uobičajenim pokazivačima. Težnja je očito bila napraviti pilotsku kabinu što sličnijom onoj na MiG-u 23 za lakši prijelaz pilota na novi tip zrakoplova. Od svih prethodnih ruskih lovaca MiG-29 ima najbolju vidljivost iz pilotske kabine uzdignute iznad trupa zrakoplova. Daljnja modernizacija model uključuje elektronične zaslone s modernim LCD više-funkcionalnim zaslonima umjesto klasičnih pokazivača (en.Glass cockpit).

Izvori[uredi - уреди]

Šablon:MiG1