Po predanju, selo je nekada bilo na desnoj obali Velike Morave, pa se otuda pomestilo na levu prilikom neke velike poplave. Selo je dobilo ime po nekom Mijatu, koji se prvi doselio oko 1730. g.
Stamatovići - Mijatovići (10 k., Sv. Nikola); doselio im se predak Mijat od Sjenice oko 1730. g. Mijat je imao 1000 ovaca, od kojih su bile 300 galjaste vrane. Jednom prilikom zanoći kod njega neki spahija, pa da bi okušao njegovo poštenje, sutradan na polasku hotimično zaboravi veliku sumu novca. Po njegovom odlasku Mijat nađe novac, pa potrči za spahijom i preda mu ga. Zato mu spahija pokloni veći deo svoga spahiluka, i ovaj je posle toga zadugo bio najbogatiji čovek u mestu i okolini.
Mladenovići - Lazići - Mitići (4 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan); doselili se sa Kosova posle Mijatovića preko starog vranjskog okruga, gde su ostali desetak godina.
Ninkovići (15 k., Sv. Steva); doselili se oko 1750. g. iz okoline Niša.
Đekići (15 k., Sv. Nikola); doselili se oko 1750. g. iz okoline Prištine. Njihovog pretka Starog Đeku, još kao dečka, zarobili su Turci u Prištini, pa ga otuda izbavila majka, tobož pomoću nekih mađija, i ovamo prevela. Ima ih i u Bačini, Kruševcu i u Beogradu.
Svrzići (6 k., Sv. Mrata i Sv. Lazar); doselili se oko 1800. g. iz Varvarina, gde ih i danas ima. U Varvarinu im se stari doselili sa Kosova.
Radosavljevići - Virinci (10 k., Sv. Nikola); doselili se oko 1800. g. iz Virina u Resavi.
Erci (5 k., Sv. Stevan); doselili se oko 1810. g. iz kruševačke Župe.
Nikolići (25 k., Sv. Arhanđeo); doselili se oko 1810. g. iz vranjske okoline.
Blagojevići (9 k., Sv. Jovan); doselili se oko 1830. g. iz ražanjsknje okoline.
Stojkovići (7 k., Mitrovdan); doselili se oko 1830. g. iz vranjske okoline.
Radovanovići (5 k., Petrovdan); doselili se oko 1830. g. iz okoline Kumanova u Makedoniji.
Vaskovići (6 k., Sv. Nikola); doselili se oko 1830. g. iz niške okoline.
Jovanovići - Dušoboljci (4 k., Mitrovdan); doselili se oko 1830. g. iz leskovačke okoline. Prozvani su Dušeboljci što je neki njihov stari govorio uz svaku drugu reč: "Duša me boli“.
Jocići (8 k., Sv. Arhanđeo); doselili se oko 1830. g. iz aleksinačke okoline.
Kačarevići (10 k., Sv. Jovan); doselili se oko 1830. g. iz Majura.
Soldatovići - Markovići (10 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan); doselili se oko 1830. g. iz Grabovice u Resavi.
Milojevići - Tasići (6 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan); doselili se oko 1830. g. iz Ostrikovca.
Kozarevići (6 k., Sv. Jovan); doselili se oko 1850. g. iz Ostrikovca, prizećeni u rod Blagojevića.
Živkovići (3 k., Sv. Nikola); ne zna se odakle su i kada su došli.
Markovići - Čerkezi (15 k., Sv. Stevan) su Cigani svirači, došli oko 1850. g. iz Šetke kod Ražnja. Pored sviranja i torbarenja zanimaju se i zemljoradnjom.
U naselju Mijatovac živi 1401 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (40,3 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 547 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
↑Popović, Ljubodrag. Zoran Marković. ur (srpskom). Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823. Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. 86-902609-5-1. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-27. Pristupljeno 12.07.2012.
Popović, Ljubodrag. Zoran Marković. ur (srpskom). Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823. Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. 86-902609-5-1. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-27. Pristupljeno 12.07.2012.