Mihailo II Amorijac

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Mihailo II (vizantijski car))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mihailo II Amorijac

Mihailo II na obversu zlatnika iskovanog u Carigradu, dok je na reversu njegov sin Teofilo.
Mihailo II na obversu zlatnika iskovanog u Carigradu, dok je na reversu njegov sin Teofilo.

Poreklo
Porodica

Mihailo II Amorijac (grč: Μιχαήλ Β'; 7702. oktobar 829) poznat i kao Mihailo Mucavac, bio je vizantijski vojskovođa a zatim i car od 820. do 829. godine. Najpoznatiji je kao osnivač Amorijske (Frigijske) dinastije koja je vladala Vizantijom do 867. godine.

Mihailo je rođen 770. godine u gradu Amorionu u maloazijskoj oblasti Frigiji. Porodica mu je pripadala sekti atingana, pokrštenim Jevrejima koji su zadržali neke elemente prethode judejske veroispovesti.

U mladosti Mihailo je služio kao vojnik pod komandom uzurpatora Vardana Turčina 803. godine zajedno sa Lavom Jermeninom i Tomom Slovenom. U dogovoru sa Lavom Jermeninom Mihailo je napustio uzurpatora i prebegao caru Nićiforu I. Docnije je pomogao Lavu da 813. svrgne Mihaila I i zauzme carski presto. Lav V Jermenin mu se odužio tako što ga je postavio na položaj zapovednika garde eskubitora. Krajem 820. Lav je osudio i utamničio Mihaila zbog zavere, ali su Mihailove pristalice izvele atentat na cara i zatim dovele na presto svog kandidata.

Po dolasku na presto Mihailo II je nastavio ikonoboračku politiku svog prethodnika, mada je dozvolio prognanim vođama ikonofila da se vrate iz progonstva. Međutim, najveću pretnju po Mihailov carski položaj stigao je u liku njegovog starog ratnog druga Tome Slovena koji se u Maloj Aziji 821. proglasio za cara. Toma je oko sebe okupio progonjene ikonofile i pavlikijance, a zatim i najsiromašnije slojeve društva. Zatim je sklopio savez sa abasidskim kalifom Mamunom koji mu je omogućio da poseti Antiohiju u Siriji i tamo primi krunu iz ruku antiohijskog patrijarha. Na kraju, Arapi su prebacili Tomu i njegove ljude pod Carigrad koji je od decembra 821. podvrgnut opsadi. Međutim, u nemogućnosti da zauzme prestonicu, a pod napadima carskih trupa i Mihailovih saveznika Bugara, Tomin pokret se 823. raspao, a sam uzurpator je uhvaćen i ubijen nakon torture.

Dok je Mihailo II bio zauzet unutrašnjim pitanjima, Vizantija je bila ugrožena od strane svojih muslimanskih neprijatelja u perifernim delovima carstva. Upravo u periodu posle 823. jedna flota španskih Arapa je zauzela ostrvo Krit koje će ostati pod muslimanskom vlašću sve do 961. godine. Takođe, koristeći se sukobima između vizantijskih namesnika, Arapi iz severne Afrike su 827. godine preduzeli pohod na Siciliju kojim će započeti osvajanje najvećeg mediteranskog ostrva.

Mihailo Amorijac je 823. izgubio suprugi Teklu, majku njegovog naslednika Teofila. Kako bi učvrstio svoj položaj oženio je Eufrosinu, ćerku Konstantina VI, koju je zarad venčanja izveo iz manastira. Car se i ovom prilikom sukobio sa crkvenim velikodostojnicima.

Posle burne vojničke karijere i vladavine, Mihailo II je umro 2. oktobra 829. godine. Presto je sačuvao svom sinu Teofilu što se može smatrati i najvećim dostignućem njegove vladavine.

Prethodnik:
Lav V Jermenin
Vizantijski carevi

820 - 829

Nasljednik:
Teofilo