Michel Martelly
|
Michel Martelly
|
|
 |
|
|
|
|
| Trenutno na položaju | |
| Preuzeo dužnost 14.5.2011 |
|
| Prethodnik: | Rene Preval |
|---|---|
|
|
|
| Rođen/a | 12.2.1961. Port-au-Prince, Haiti |
| Politička stranka | FRP |
| Suprug/a | Sophia Martelly |
| Profesija | pjevač političar |
| Religija | katolicizam |
Michel Martelly (12.2.1961. - ) je predsjednik Haitija od 2011. godine. On je drugi od haićanskih predsjednika u manje od 5 godina koji je došao na taj položaj u trenutku kada je još uvijek imao službeno prebivalište u SADu.
Sadržaj/Садржај |
Život [uredi - уреди]
Michel se rodio obitelji pripadnika srednje klase 12.2.1961. Njegov otac je radio na višem položaju u lokalnoj rafineriji tijekom haićanske nasljedne diktature,a on sam je uz blagoslov tada omraženog režima upravljao noćnim klubom u kojem su se okupljala tadašnja vojna i civilna elita [1]. U doba kada raspad dotadašnjeg političkog režima postaje neupitan Martelly odlazi na "školovanje" u SAD s kojega se odmah vraća kući po zamjeni dotadašnje diktature onom vojnom čime se ništa nije promjenilo po tamošnju elitu. Nakon povratka kući on se "okreće" muzici i počinje svirati u svojim muzičkim klubovima,a status haićanske muzičke zvjezde dostiže 1989. godine prvim izdanim albumom.
Političar [uredi - уреди]
O svom uspjehu tijekom diktatorskog razdoblja Michel Martelly znan pod umjetničkim imenom Slatki Miki govori gotovo otvorenog i s nostalgijom priča o razdoblju "blagostanja" tijekom razdoblja čelične ruke oca i sina Duvaliera. Tijekom izbora 1990 godine on se otvorenog protivi demokratskom pokretu Lavalas koji pobjeđuje plebiscitarnom većinom,a sam vojni puč iz 1991. otvoreno podržava u trenutku kada njegov veliki prijatelj pukovnik Mišel Fransoa postaje zapovjednik tamošnjih odreda smrti. Kasnija žrtva ove nove krvave strahovlade će optužiti samo Michela Martellija da je sudjelovao u masovnim ubojstvima [2] tako da po povratku legalne vlade 1994. on bježi u SAD gdje i ostaje sve do početka američke destabilizacije Haitija i novog državnog udara 2004. godine.
"Izbori" 2010/11 [uredi - уреди]
Bez obzira na katastrofalni potres i kasnije događaje donesena je odluka da se 28.11.2011 održe izbori na kojima će i dalje biti zabranjena Lavalas stranka. Jedan od najozbiljnijih izbornih kandidata postaje Michel Martelly zahvaljući investiciji od 6 miliona dolara iz nepoznatih floridskih izvora u izbornu kampanju [3]. Nakon prvog kruga izbora na kojih izlazi samo 23 % glasača (galasači Lavalasa nisu izašli) Michel Martelly osvaja 3 mjesto s 21 % osvojenih glasova nakon čega organizira protest svojih pristaša jer je "pokraden" iako su mu ranije najave davale samo 14 % glasova. Kako bi se rješio problem u Haiti dolazi "internacionalna" komisija]] od 7 članova (6 ih je iz SAD, Kanade i Francuske) koja poništava dio glasova za Celestina koji je bio drugi po broju glasova i smješta Martellija na "njegovo mjesto" u drugi krug izbora [4]. Fritz Scheuren predsjednik te komisije će sam kasnije priznati da ona nije imala nikakvih statističkih podataka za donošenje takve odluke, dok drugi promatrači (nevezani s događajem) zaključiti kako se nikada nisu dogodile promjene izbornih rezultata kao ovdje na Haiti]]ju. Na kraju bez obzira na sve američke pretnje (ukidanje ekonomske pomoći, otvoreni državni udar) koje dolazi izreći Hillary Clinton haićanska izborna komisija odbija Michela ubaciti u drugi krug tako da je otpor zaobiđen na način da glasnogovornik izborne komisije to izjavljuje čime "odluka" postaje službena. U drugom krugu Michel Martelly će biti izabran za novog predsjednika Haiti]]ja s 60 % osvojenih glasova od glasača izašlih na birališta ili s samo 16.7 % svih glasača s pravom glasa [5] za razliku od predsjednika pokreta Lavalas (zabranjen od 2004.) koji biva izabran s više od 40 % svih glasova.
Izvori [uredi - уреди]
