Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj (IFAD) je specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija, osnovana kao međunarodna finansijska institucija 1977. godine, kao jedan od glavnih posledica Svetska konferencija o hrani 1974. godine. IFAD je posvećena iskorenjivanju siromaštva ruralnih krajeva u zemljama u razvoju. Sedamdeset i pet odsto ljudi u svetu sa primanjima manjim od dolara dnevno živi u ruralnim oblastima u zemljama u razvoju, ali samo 4% od zvanične razvojne pomoći odlazi na poljoprivredu.

Strateška politika IFAD-a je određena Strateškim okvirom za IFAD za period 2007-2010: Pomaganje siromašnih u ruralnim krajevima u cilju prevazilaženja siromaštva. Sedište organizacije je u Rimu.

Ciljevi[uredi | uredi kod]

IFAD će osigurati da siromašni ljudi u ruralnim krajevima imaju bolji pristup, kao i veštine i organizacija koje su im potrebne kako bi iskoristili prednosti:

  • Prirodnih bogatstava, posebno sigurnog pristupa zemljištu i vodi, i boljeg upravljanja prirodnim resursima i prakse očuvanja sredine
  • Poboljšane poljoprivredne tehnologije i efikasnijih usluga proizvodnje
  • Širokog spektra finansijskih usluga
  • Transparentnog i konkurentnog tržišta za poljoprivredna sredstva i proizvode
  • Mogućnosti za ruralno zapošljavanje van farmi i razvoja preduzeća
  • Lokalne i nacionalne politike i procesa planiranja

Sve odluke IFAD-a imaju ove principe i ciljeve na umu. Kao što se vidi u strateškom okviru, IFAD-a se zalaže za postizanje Milenijumskih ciljeva razvoja, naročito cilja prepolovljavanja procenta gladnih i ekstremno siromašnih ljudi do 2015.

U osnovi tih ciljeva je IFAD-ovo uverenje da je potrebno da siromašni u ruralnim sredinama budu osnaženi da vode spostveni razvoj, ako se želi iskorenjivanje siromaštva. Siromašni ljudi moraju biti u stanju da razviju i ojačaju sopstvene organizacije, tako da mogu da unaprede svoje sopstvene interese i prevaziđu prepreke koje ih sprečavaju od cilja stvaranja boljeg života za sebe. Oni moraju biti u stanju da imaju pravo glasa u odlukama i politici koja utiče na njihove živote, i oni moraju da ojačaju svoju pregovaračku moć na tržištu.

Članstvo[uredi | uredi kod]

Članstvo u IFAD-a je otvoreno za svaku državu koja je članica Ujedinjenih nacija ili njenih specijalizovanih agencija ili Međunarodne agencije za atomsku energiju. Upravni savet IFAD-a, sa 166 zemalja članica, je najviši organ za donošenje odluka, i svaku predstavlja guverner i pomoćnik guvernera. Savet se sastaje jednom godišnje. Izvršni odbor, zadužen za nadgledanje opštih operacija IFAD-a i odobravanje kredita i donacija, sastoji se od 18 članova i 18 pomoćnih članova. Predsednik, koji služi na četiri godine (jednom obnovljiv mandat), je IFAD-ov glavni izvršni direktor i predsednik Izvršnog odbora. Trenutni, i petipo redu, predsednik je Kanajo F. Nvanze, koji je izabran za prvi mandat od četiri godine u 2009.

Članovi IFAD-a su 163 zemlje članice UN-a, uz Kukova ostrva i Nijue, i one se klasifikuju na sledeći način: Lista A (pre svega zemalje članice OECD-a), Lista B (prvenstveno članice OPEK-a) i Lista C (zemlje u razvoju). Lista C je dalje podeljena u podliste C1 (zemlje u Africi), podlistu C2 (zemlje u Evropi, Aziji i Pacifiku), i podđlistu C3 (zemlje u Latinskoj Americi i na Karibima).

Potpisnici ili države kasnije odobrene za članstvo, koji još nisu završile svoje ratifikacione procedure su: Bahami (odobrena pd 2008), Maršalska Ostrva (odobrena od 2009) i Jemen (potpisnik od 1977).

Druge zemlje koje nisu članice su: Andora, Australija, Bahrein, Belorusija, Bugarska, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Letonija, Lihtenštajn, Litvanija, Mikronezija, Monako, Crna Gora, Nauru, Palau, Poljska, Rusija, San Marino, Srbija, Singapur, Slovačka, Slovenija, Turkmenistan, Tuvalu, Ukrajina, Uzbekistan, Vanuatu, Vatikan i države sa ograničenim priznanjem.

Status ruralnog siromaštva[uredi | uredi kod]

Uprkos poboljšanjima tokom poslednjih 10 godina koja su izvukla više od 350 miliona ljudi iz ekstremnog ruralnih siromaštva, globalno siromaštvo i dalje ostaje veliki i pretežno ruralni fenomen. IFAD je nedavno objavio izveštaj o ruralnom siromaštvu u 2011. godini gde se kaže da je, tokom protekle decenije, ukupna stopa ekstremnog siromaštva u ruralnim područjima zemalja u razvoju opala sa 48 odsto na 34 odsto, na čelu sa dramatičnim poboljšanjima u istočnoj Aziji. Ali, izveštaj takođe ukazuje na istrajnost siromaštva u ruralnim područjima subsaharske Afrike i Južne Azije.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]