Medijacija

Izvor: Wikipedia

Mirenje ili Medijacija (iz latinskoga] "mediare" = "posredovanje") je metoda za konstruktivno, struktrirano i dobrovoljno rijesavanje ili izbjegavaje sukoba ili spora.

Stranke u mirenju – pod nazivom medijanti- žele uz pomoć treće nepristrane osobe (medijatora) postići prihavtljiv sporazum koji je u skladu s njihovim potrebama i interesima.

Osnove[uredi - уреди]

Medijacija je postupak, a ne institucija poput arbitraže.

Medijacija u svojim sadašnjem obliku se je razvila iz prakse izvansudskih riješavanja sporova. Osim toga uključuje spoznaje iz područja znanosti o sukobima, komunikacijskih znanosti te psihologije, tako da osnove medijacije temelje interdisciplinarnošču.

Postupak medijacije podrazumijeva najmanje tri sudionika. Medijatora, odnosno posrednika, i najmanje dvije suprostavljene strane. Medijatori su neutralani, i nepristrani. Oni nemaju pravo da savjetuju stranke, ne zalaze u pravna pitanja i čuvaju tajnost postupka. Ukoliko stranke u bilo kojem trenutku imaju sumnju u njihovu nepristranost one mogu promijeniti medijatora. Također, ukoliko medijatori smatraju da je medijacija necelishodna i da stranke ne žele surađivati, uvijek mogu prekinuti postupak medijacije. Naravno, to ne sprečava stranke da kasnije pokušaju pred drugim medijatorom. Postupak otpočinje potpisivanjem sporazuma s postupajućim medijatorom. Zatim, medijator daje uvodnu riječ, predstavljajući sebe, medijaciju kao postupak, pravila postupka i daje strankama da se predstave. Stranke potom izlažu svoj slučaj po redoslijedu koji su dogovorile. Medijator ima pravo uzimati bilješke, ali one predstavljaju tajnu i ne mogu se koristiti nigdje osim za svrhu medijacije za koje su i uzete. Također, to vrijedi i za stranke. Postupak se okončava potpisivanjem sporazuma, koji ima snagu vansudskog poravnanja, ali može na zahtjev stranaka da ima snagu ovršne isprave.[1]

Osobine medijacije su ušteda troškova, tajnost postupka, nemogućnost korištenja dokaza iznijetim u medijaciji u drugim sporovima, izuzeće medijatora je uvijek moguće, dobrovoljnost i postupak u kome je cilj da svaka strana izađe zadovoljna.Niko ne može natjerati ni jednu stranu da pristane na ono što krši njene interese. Ukoliko medijacija ne rezultira dogovorom, dalje svoje interese stranke mogu zastupati pred sudom.[2] Posrednici nisu odgovorni za ishod pregovora, ili za konačan sporazum.


Ciljevi[uredi - уреди]

Temeljni cilj medijacije je promjena sukoba – po mogućnosti uz uzajamnu razmjenu pogleda na sukob i obavezavajući dogovor koji se odnosi na budućnost.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]