Mazivo

Izvor: Wikipedia

Maziva su materije posebnih svojstava koje se koriste za smanjenje trenja izmđu pokretnih dijelova mašina koji su u kontaktu. Uz ovu osnovnu namjenu imaju i druga svojstva: apsorpcija topline (toplote), prikupljanje nečistoće, zaštita od korozije, i zaptivanje zazora između tarnih površina.

Koriste se i za konzervaciju i čišćenje motora, mašina, oružja, i metalnih i drugih materijala.

Razvoj[uredi - уреди]

U staro doba su korištena prirodna maziva kao masti i ulja, kad je uočeno da se njihovom upotrebom smanjuje trenje dodornih površina. Sredinom 19. vijeka je došlo do znatnog razvoja industrije i počelo je stvaranje maziva boljih osobina od prirodnih. Danas se nafta koristi kao osnovni sastojak za izradu većine sintetičkih maziva.

Karakteristike[uredi - уреди]

U važnije karakteristike se ubrajaju specifična težina, viskoznost, tačka paljenja, tačka stinjavanja, otpornost na starenje, sastav (boja, pepeo, voda), tačka kapanja, mazivnost, penetracija.

Podjela[uredi - уреди]

Po porijeklu sirovina mogu biti sintetička, i biljna, životinjska, mineralna i zamašćena. Po agregatnom stanju mogu biti tekuća (tečna), polučvrsta i čvrsta.

Ulja za podmazivanje koja su najvažnija grupa maziva, dijele se po namjeni na: motorna ulja, ulja za transmisije, turbine, kompresore, ventilatore i rashladne uređaje, za industriju, instrumente, parne mašine i specijalne namjene.

Vidi još[uredi - уреди]

Spoljašnje veze[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]