Mato Marčinko
Mato Marčinko (umjetnička imena Tomislav Heres, T. J. H. Mar, Mate Juranić, Tin Slavić, A. Marus, Matko Maronić, M. Mara) (Hrastovica kraj Petrinje, 13. veljače 1925. - Zagreb, 31. siječnja 2010.) hrvatski je književnik, pjesnik, historičar i publicist. Marčinko rodio se u Hrastovici kraj Petrinje 1925. godine.[1] Pučku školu pohađao je u Hrastovici.[2] 1936. je upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu gdje je završio pet razreda. Školovanje je nastavio u I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a ispit zrelosti položio na Državnoj klasičnoj gimnaziji u Hrvatskim Karlovcima 1944. godine. Na jesen iste godine upisuje Pravni fakultet Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu. U svibnju 1945. godine s narodom i hrvatskom vojskom povlači se u Austriju, da bi ga u Bleiburgu, zajedno s ostalim zarobljenicima engleska vojska predala Titovim partizanima. Nakon povratka s Križnoga puta najprije je bio zatočen u Hrastovici, a nakon toga u Petrinji. 1946. godine, zbog onemogućenog upisa na druge fakultete, upisao se na Bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Nakon dopuštenja komunističkih vlasti 1947. godine upisao se na Pravni fakultet na kojem je diplomirao 1952. godine.[2] Radio je kao knjigovođa i činovnik. 1952. godine ponovno je uhićen. Od 1954. radi kao pravnik u privredi. 1972. godine je zbog pjesme Hrvatska molitva osuđen na kaznu strogoga zatvora u trajanju od jedne godine, koju je odrobijao u KPD Stara Gradiška.[2] Nakon umirovljenja bavi se samo pisanjem. U Matici hrvatskoj je obnašao izborne dužnosti člana Časnoga suda, Glavnoga odbora i dopredsjednika Matice hrvatske. Bio je osnivač i vršitelj dužnosti predsjednika Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata. Zastupa iransku teoriju o podrijetlu Hrvata. Također je bio članom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, suradnik više listova, osobito časopisa Marulić Hrvatskog književnog društva Svetog Jeronima, glasila Politički zatvorenik, časopisa Marija, lista Narod, te mnogih drugih.[2]
Objavljene knjige[uredi | uredi kod]
- Povratak ptice (Rim, 1975.), pjesme;
- Mjesečev zavičaj (Zagreb, 1979.), pjesme;
- Ogledalo slave Hrvata (Zagreb, 1980.; 2. izdanje: Pazin, 1990.), proznopjesnički recital;
- Noćurci u krajoliku (Zagreb, 1981.), pjesme;
- S ovu stranu dobra i zla (Zagreb, 1982.), novele;
- Hrastovica (Hrastovica, 1991.), monografija;
- Drvo života i drvo smrti (Zagreb, 1992.), proza;
- Moliti nebo (Zagreb, 1995.), izabrane pjesme;
- Gvozdansko - hrvatska Masada (Zagreb, 1999.);
- Muka po Bleiburgu (Zagreb, 1999.);
- Indoiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb, 2000.);
- Hrvatski litopis (Zagreb, 2001.), pjesme i proza
- Mučenička Hrvatska: ulomci iz hrvatske povijesti (Zagreb, 2008.);
- Noć pokošenih Hrvatoljuba
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Umro književnik Mato Marčinko, Slobodna Dalmacija 1. veljače 2010.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Mučenička Hrvatska: ulomci iz hrvatske poviesti, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2008., Bilježka o piscu, str. 419.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Mato Marčinko, Hrvatski litopis, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb, 2001.
