Marko Kostrenčić
Marko Kostrenčić (Zagreb, 21. ožujka 1884. - Zagreb 19. svibnja 1976.) bio je hrvatski pravnik, povjesničar i političar.
Životopis[uredi | uredi kod]
Marko Kostrenčić rodio se u Zagrebu 1884. godine. Doktorirao je u Zagrebu 1908. godine.[1] Bio je prvi profesor pravne povijesti u Zagrebu 1912.-1937. i kasnije 1945.-1955.[1] Kao sveučilišni profesor predavao je nacionalnu povijest na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Obnašao je dužnost dekana Pravnog fakulteta 1917.-1918. i rektora Sveučilišta u Zagrebu 1949.-1950.[1] Bio je redoviti član JAZU od 1921. godine.[1] Sljedbenik jugoslavenskog integralizma i monarhije,[nedostaje referenca] obnašao je dužnost ministra socijalne politike 1931.-1932. te bio Ban Savske banovine 1934.-1936.[1] Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941.-1942. bio je interniran u logoru Stara Gradiška.[1] Urednik Enciklopedije Jugoslavije i drugih leksikografskih publikacija. Značajni su njegovi radovi koji se odnose na izvore hrvatskog prava u srednjem vijeku.
Športski djelatnik[uredi | uredi kod]
Jedan je od utemeljitelja HAŠK-a. Kao nogometaš HAŠK-a bio je sudionikom prve javne nogometne utakmice u Zagrebu.
Djela[uredi | uredi kod]
- Hrvatska pravna povijest, 1919.
- Vinodolski zakon, 1923.
- Postanak dalmatinskih sredovječnih gradova, 1929.
- Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji Srba i Hrvata do kraja XV. veka, 1930.
- Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava, 1956.
- Historiografija danas, 1976.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Proleksis enciklopedija: Kostrenčić, Marko[mrtav link], preuzeto 21. siječnja 2012.
- H.A.Š.K. 1903-1993 – HRVATSKI AKADEMSKI ŠPORTSKI KLUB, Zagreb, 1993., str. 5 i 43
- http://serbia-forum.mi.sanu.ac.rs/wb/?action=getbook&bookkey=10592#page/2/mode/1up[mrtav link]