Marjan

Izvor: Wikipedia
Marjan
Marjan hill and Promenade.jpg
Pogled na Marjan sa splitske i rive
Koordinate 43°30′31″N16°25′05″E
Visina 178 [1] m
Najviši vrh Telegrin
Planinski masiv Dinaridi
Lokacija
Država  Hrvatska
Regija Dalmacija
Najbliža mjesta Split
Karta
Marjan na karti Split
Marjan
Marjan
Najviši vrh Marjana na karti Splita

Marjan je ime za 178 metara visoko brdo i istoimeni poluotok koji leži na zapadu Splita. Prvi obronci Marjana praktički leže u centru grada kod Prokurativa (od Marmontove ulice na zapad).

Geografija i geologija[uredi - уреди]

Najviši vrh Marjana zove se Telegrin, do njega vodi popločena šetnica, sa vidikovcima iz kojih se odlično vidi Split i njegova luka. Sjeverna strana građena je od vapnenca, a južna od fliša pa je plodnija. Na samom vrhu se nalazi Prirodoslovni muzej i zoološki vrt koji je osnovan 1926.[2]

Historija[uredi - уреди]

Pogled na Jadran sa Marjana
Crkvica sv. Nikole na Marjanu

Najranija imena tog brda bila su Marnano, Mariniano, Murnano i slično, pa se pretpostavlja da ono vuče korijen iz rimskih vremena, kada je neki Marin ili Mariniano bio vlasnik većeg dijela zemlje na tom poluotoku.[1] Za srednjeg vijeka kad je Splitom vladala Mletačka Republika taj prostor se zvao Mons serranda (serenda znači zabrana) hoće reći da već tada to bio zaštićen prostor, na kom je bilo zabranjeno pasti stoku i sječi drva.[1] Nešto rijeđe brdo su zvali Mons Kyrieleison, zbog velikog broja crkvica i kapela i procesija koje su se održavale na brdu.[1]

Na zapadnom rtu Marjana za antike bio je hram božice Dijane, na njegovim ruševinama je u 10/11. vijeku podignuta crkvica sv. Jure, danas se tu nalazi Oceanografski institut.[1]

Na južnim stijenovitim obrocima Marjana nalaze se spilje s renesansnim ermitažom iz sredine 15. vijeka koji se po lokalnim legendama vezuje uz sv. Jeronima, ili sv. Ciriaka, tu su Splićani hodočastili još od 13. vijeka.[1] Prije ulaza u spilju leži mala crkva, u kojoj je oltar sa reljefom sv. Jeronima rad kipara Andrije Alešija iz 1480.

Na Marjanu ima nekoliko zavjetnih crkava; Gospa od sedam žalosti iz 15. vijeka u kojoj je reljef rad kipara Jurja Dalmatinca, pa crkva nazvana Betlehem iz 14. vijeka (danas je pregrađena).[1] Na istočnoj strani brda leži crkva sv.Nikole sa početka 13. vijeka, uz koju je ležao benediktinski samostan sve do početka 20. vijeka kad je srušen. Nedaleko od nje, prostire se staro židovsko groblje iz 16. vijeka.[1]

Park-šuma Marjan[uredi - уреди]

Čempres raste iz stijene kod Sv. Jere

Slabljenjem venecijanske vlasti tokom 18. vijeka, popustilo je čuvanje Marjana, pa je on potpuno ogoljen. Od polovice 19. vijeka počele su akcije za ponovno pošumljavanje i uređenje tog prostora, pa je 1903. osnovano Društvo Marjan.[1] Nakon brojnih akcija ozelenjavanja - Marjanska šuma je 1964. rješenjem tadašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode, proglašena za rezervat prirode u kategoriji park - šume, kao jedna od prvih uspješno podignutih šumskih površina umjetnim pošumljavanjem na području jadranskog krša.[3]

Danas se Park šuma Marjan, prostire na površini od svega 3 km², od čega je 1,9 km² pod vegetacijom[1], praktički se svake dekade od kad je osnovana smanjila za najmanje 1 km². Tako da je to danas relativno mali prostor, dug 3,5 km i širok od 1 do 1,5 km, koji je ipak značajan zbog brojnih biljnih vrsta.[1] Šuma ima dvije karakteristične polovice; sjevernu i južnu koje se zbog terena i klimatskih uvjeta prilično razlikuju po tipu vegetacije i rasporedu biljnih vrsta.

Ustanove na Marjanu[uredi - уреди]

Zgrada oceanografskog instituta

Na samom Marjanu, danas radi nekoliko važnih ustanova, od kojih su neke poznate širom svijeta. Na punti Marjana djeluje Institut za oceanografiju i ribarstvo[4] utemeljen davne 1930. godine, a na samom brdu Prirodoslovni muzej, u sklopu kojeg radi i zoološki vrt, osnovan 1924. godine i Meteorološki opservatorij osnovan 1926. godine. Najmlađi od svih jest MEDILS, Mediteranski institut za istraživanje života[5], koji djeluje s južne strane Marjana, u vili Dalmacija, tzv. Titovoj vili.

Rekreacija[uredi - уреди]

Vrh Telegrin

Šetnja Marjanom ili trčanje po Marjanu je jedna od omiljenih zabava stanovnika Splita. Šetnja obično započinje na Marjanskim vratima ukoliko se šeta ravnim predjelom ili na prvoj vidilici odakle se može popeti prema zoološkom vrtu ili prema Telegrinu.

Šetnja sjevernim dijelom Marjana počinje na sjevernim vratima, odakle se može šetati cestom ili trim stazom. U obje inačice, prolazi se kraj prve, druge i treće vode, da bi se nakon 1800 m stiglo na jedino pravo odmorište na ovom putu, a to je uvala Sv. Benedikta ili popularnije po splitski Bene. U malenoj uvali koja gleda prema sjeverozapadu smješten je ugostiteljski objekt, nekoliko sportskih terena i nekoliko sprava za igru najmlađih. Tijekom ljeta u uivali se nalazi i tobogan za spuštanje u more, a uvala je prepuna kupača. Šetnja se može nastaviti dalje, cestom prema krajnjem rtu Marjana, u duljini od oko 1000 m, prolazeći pored napuštene mornaričke postaje za demagnetizaciju, koja je još u vlasništvu vojske.

Šetnja južnim obroncima Marjana obično počinje na prvoj vidilici, koja se nalazi na vrhu ulice Nazorov prilaz. Odatle se može uspeti do druge vidilice velikom betoniranom uzbrdicom (Botićevim šetalištem) ili stepenicama. Na samom početku, odmah kod Vidilice, sjeverno od šetališta se nalazi staro Židovsko groblje. Na drugoj vidilici smještena je crkvica Sv. Nikole, koja je prikazana na slici gore. Zatim put nastavlja prema Sedlu, a tu se može vidjeti i ploča s stihovima Luke Botića. Od Sedla, put južnim obroncima nastavlja Marangunićevim šetalištem, pored crkve sv. Jere i pustinjačkih naseobina spušta do rampe pored Instituta (Rampe pored krajnjeg rta Marjana).

Podno Marjana su i plaže i uvale, omiljena kupališta brojnim Splićanima: Ježinac ("kod aša kupâ"), Zvončac, "na Obojenu", "Kašjuni", "na puntu od Marjana", Bene, itd.

Popularna kultura[uredi - уреди]

Pjesma Luke Botića o Marjanu na Marjanskoj šetnici

Brdo su opjevali razni splitski pjesnici, kako oni beletristički, tako i estradni. Najpoznatija pjesma posvećena njemu je "Marjane, Marjane" I. Tijardovića iz 1930-ih godina. Ova pjesma bila je jednako popularna kod partizana u Drugom svjetskom ratu, tako i kod hrvatskih nacionalista 1990-ih godina. Druga popularna pjesma je "Marjane, naš Marjane" (stihovi Jakša Fiamengo; glazba Zvonimir Stipičić) u izvedbi Kvarteta Marjan (Maruška Šinković, Meri Cetinić, Toni Kljaković, Oliver Dragojević) iz 1988. godine.

Klubovi i društva koji nose ime "Marjan"[uredi - уреди]

Brojna splitska sportska, kulturna i ina društva nose ime po ovom brdu:

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.00 1.01 1.02 1.03 1.04 1.05 1.06 1.07 1.08 1.09 1.10 "Marjan" (srpskohrvatski). Split. http://www.split.hr/citylights/15/index_hr.html. pristupljeno 22. 10. 2013. 
  2. "Povijest muzeja" (srpskohrvatski). Prirodoslovni muzej Split. http://www.prirodoslovni.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=76&Itemid=269. pristupljeno 20. 10. 2013. 
  3. "Vegetacija Park - šume Marjan" (srpskohrvatski). Park šuma Marjan. http://www.marjan-parksuma.hr/prirodna-bastina/. pristupljeno 22. 10. 2013. 
  4. ((sh)) IZOR (izor.hr)
  5. MEDILS (medils.hr)

Vanjske veze[uredi - уреди]