Margit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Margit (grčki: Μαργίτης = "Ludak" ili "Budala") naslov je danas izgubljene starogrčke epske pesme, nazvane po imenu glavnoga junaka Margita. Nije poznato ni ko je autor pesme ni kada je nastala, ali svakako pripada arhajskom periodu grčke književnosti (76. vek pne.) i u antici je bila pripisivana Homeru.[1] S druge strane, Suda za autora pesme uzima Pigreta iz Halikarnasa, koga takođe smatra i pesnikom Batrahiomahije.[2] Pesma je pisana heksametrima, među koje su bili umetnuti jampski stihovi.

Ova podrugljiva pesma, "komički ep, koji u helenskoj književnosti predstavljaju još Melitid, Koreb, Amfistid, Morih i drugi",[3] govorio je o jednom junaku-budali. On je, kako kaže jedan od samo nekoliko sačuvanih stihova, svašta znao, ali sve naopako. On se ne može snaći ni u sasvim jednostavnim životnim prilikama: nije ni za orača, ni za bilo kakav rad, hoće da premerava morske talase, računati zna do pet, ne zna je li ga rodila majka ili pak otac, prve bračne noći ne zna šta bi radio, pa ga žena mora varkom namamiti da vode ljubav.[4] Evstatije Solunski kaže da je taj junak bio sin bogatih roditelja, pa je pesma možda imala i socijalni karakter.[5]

Aristotel, koji je Homera smatrao autorom Margita, video je u ovom komičnom epu začetke komedije, "jer kako Ilijada i Odiseja stoje prema tragediji, tako on stoji prema komediji".[6]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. M. C. Howatson, The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. Margites, str. 346.
  2. Suda, s.v. Πίγρης.[mrtav link]
  3. Miloš N. Đurić u komentaru uz: Aristotel, O pesničkoj umetnosti, Beograd, 1988, str. 151.
  4. Miloš N. Đurić, loc. cit.
  5. Milivoj Sironić, Damir Salopek, "Grčka književnost", Povijest svjetske književnosti, Zagreb, 1977, str. 34.
  6. Aristotel, Poetika, 4 (1448b).