Manastir Miljkovo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Miljkov manastir, ranije poznat kao manastir Bukovica (do 18. veka). Prvi pisani dokument o manastiru Bukovica datira iz 1374. godine. Te godine knez Lazar svojom Hrisovuljom daruje metohe manastiru Ravanici. Između ostalih se pominje i 'Bukovica Brod na Gložanah na Moravi'.

Ima istorijskih podataka koji govore da je u manastiru Bukovica oko 1420. radila prepisivačka škola.

U 16. i 17. v, u vreme turske vladavine nama podataka o manastiru. U vreme austrijske okupacije Srbije, na geografskoj karti je ucrtan manastir Bukovica, a pretpostavlja se da je ponovnom okupacijom od Turske manastir porušen i spaljen.

Godine 1787. manastir obnavlja Miljko Tomić, trgovac iz Gložana, po kome dobija sadašnje ime - Miljkov Manastir. Miljko je u starijim godinama živeo i umro u manastiru i sahranjen u porti.

Od 1787. preko Miljkovog manastira održavana je veza sa ustanicima Koče Anđelkovića (Kočina krajina).

Resavski knez Petar Erčić - Jakovljević je 1793. na osnovu turskog fermana izabran za Vrhovnog kneza 12 srpskih nahija i počinje obnovu manastira spaljenog posle propasti Kočine krajine.

Krajem 18. veka dolazi iz Lapova sveštenik Miljko Ristić i delotvorno nastavlja sa započetom obnovom. Obnavlja se rad manastirske škole za opismenjavanje i obrazovanje budućih popova, pisara, učitelja. Ovde je školu nešto ranije - 1780-85. pohađao kao mladić kasniji vojvoda Stevan Sinđelić.

U periodu preiprema za podizanje ustanka, Miljkov manastir postaje mesto okupljanja resavskih i šumadijskih ustanika.

Godine 1803. u manastiru se sastaju nahijske starešine i za vođu biraju kneza Petra Dobrnjca, ali on to odbija.

Godine 1808. u znak zahvalnosti manastir dobija od Karađorđa zvono na kome je pisalo 'Liveno za vlade Verhovnog vožda naroda serbskog Georgija Petroviča'. Zvono je 1830. skinuto, odneto u Kragujevac i prvo zazvonilo u slobodnoj Srbiji. Kasnije je poslato u Ravanicu, a od kneza Miloša manastir dobija novo zvono.

Slomom Prvog srpskog ustanka manastir je za odmazdu spaljen i opljačkan. Oko 1820. je delimično obnovljen i nastavlja sa duhovnim radom.

Godine 1926. u manastir su došli ruski emigranti - monasi na čelu sa jeromonahom Amvrosijem Kurganovim, do sada najobrazovanijim duhovnikom u istoriji manastira koji je puno doprineo u obnovi manastira.

Godine 1952. manastir je pretvoren u ženski opštežiteljni, a od dolaska igumanije Doroteje 1967. počinje procvat manastira. 1968. završen je konak sa južne strane, a 1996. sa jugoistočne - bliže crkvi. Obližnji Manstir Dobreš, koji je proglašen za metoh Miljkovog manastira, u obnovi je od 2003.

Manastirska slava je Vavedenje presvete Bogorodice (4. decembar) a tradicionalno se održava proslava Sv. Preobraženja Gospodnjeg (19. avgust) kao zavetina nekadašnjeg naselja u blizini manastira i opštenarodni sabor.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]