Manastir Klisura

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Manastir Klisura

Crkva Sv. arhangela Mihaila i Gavrila
Koordinate 43° 40′ 21" SGŠ, 20° 06′ 05" IGD
Država  Srbija
Godina osnivanja kraj XIII veka
Ktitor
Lokacija Dobrače
Jurisdikcija SPC


Koordinate: 43° 40′ 21" SGŠ, 20° 06′ 05" IGD
Manastir Klisura ili ranije poznat kao Manastir Dobrača[1] je aktivan ženski manastir koji potiče iz srednjeg veka i pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se kod sela Dobrače, 13 kilometara južno od Arilja, u klisuri Moravice, po kojoj je dobila naziv[1]. Manastirska crkva, posvećena svetim arhangelima Mihajlu i Gavrilu, podignuta je krajem XIII veka u Raškom stilu, po ugledu na obližnju crkvu svetog Ahilija, u današnjem Arilju, u kojoj se tada nalazilo sedište Moravičke episkopije.

Prošlost manastira[uredi | uredi kod]

Crkva Sv. arhangela sa zvonikom

Nije poznato ko je i kada podigao manastir, ali se na osnovu stilskih odlika tj. pripadnosti Raškom stilu i sličnosti sa crkvom svetog Ahilija, njegov nastanak smešta na kraj XIII veka.

Tokom morejskog rata, krajem XVII veka,manastirska crkva je, najverovatnije 1688.godine, zapaljena, a posle njegovog kraja i Velike seobe Srba,manastir je 1690. godine zapusteo.

Manastirska crkva je obnovljena 1798. godine, a tokom Prvog svetskog rata,Austrougarske snage su u nekoliko navrata,tokom 1915. i 1916.godine, upadale i uništavale po manastiru. Novo razaranje manastir je doživeo za vreme Drugog svetskog rata, kada su bugarske okupacione snage zapalile i uništile deo manastirskog kompleksa.

Posle završetka rata, podignut je novi konak, a od 1961. godine funkcioniše kao ženski manastir.

Arhitektura i unutrašnjost[uredi | uredi kod]

Manastirska crkva ima jednobrodnu osnovu sa polukružnom oltarskom apsidom na istoku,narteksom i drvenim egzonarteksom u obliku trema na zapadu i osmostranom kupolom, koja se uzdiže nad naosom. Uzor za njeno podizanje je crkva svetog Ahilija, a slična je manastirskim crkvama u Pridvorici,Morači i Svetoj Trojici na Ovčaru.

Prvobitni živopis u njenoj unutrašnjosti je uništen 1688.godine, kada je crkva spaljena, a freske koje se danas nalaze u njenoj unutrašnjosti delo su akademskog slikara Jaroslava Kratine i nastale su 1952.godine, koji je klasičnim hrišćanskim motivima, pridodao i ličnosti iz narodne epike, poput Kosovke devojke, Majke Jugovića, Vojvode Rajka i drugih. Ikonostas u crkvi sačinjavaju 42 ikone i delo je Dimitrija Posnikovića, koji ga napravio 1867.godine. U njega je ugradio 31 ikonu naslikanu u Odesi i 11 koje je on sam naslikao.

Izvori[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]