Mali Mokri Lug

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mali Mokri Lug
Mali Mokri Lug i Istočna kapija Beograda u pozadini
Mali Mokri Lug i Istočna kapija Beograda u pozadini
Grad Beograd
Opština Zvezdara
Stanovništvo 22.024
Mali Mokri Lug na mapi Beograda
Mali Mokri Lug
Mali Mokri Lug
Mali Mokri Lug (Beograda)


Koordinate: 44° 46′ 51" SGŠ, 20° 31′ 25" IGD

Mali Mokri Lug je beogradsko i zvezdarsko naselje. Njegovo ime potiče od mnogih izvora vode, što važi i za susedno naselje, Veliki Mokri Lug, u kojima se oni danas uglavnom i nalaze, uključujući i izvor Mokroluškog potoka.

Položaj[uredi | uredi kod]

Mali Mokri lug se nalazi u južno-centralnom delu opštine Zvezdara. Uglavnom se pruža duž Bulevara Kralja Aleksandra i autoputa Beograd-Niš. Oko M. M. Luga se nalaze naselja: Mirijevo (sever), Konjarnik (zapad), Medaković III (jugozapad), Veliki Mokri Lug (jug) i Kaluđerica (istok, ovo poslednje je u opštini Grocka).

Geografija[uredi | uredi kod]

Mali Mokri Lug zauzima severnu (odn. severoistočnu) dolinsku stranu, danas uglavnom prekrivenog, Mokroluškog potoka, bliže njegovom izvoru. Danas se pravcem njegovog toka proteže Autoput, koji je i granica prema Velikom Mokrom Lugu. Istovremeno se radi o padinama Zelenog brda i Stojčinog brda (visina 270 metara), tako da je celo naselje nagnuto prema jugozapadu.

Istorija i administracija[uredi | uredi kod]

U rimsko doba u okolini Mokrog luga se nalazio punkt Ad sextum[1], jedna od tačaka odbrane na rimskom dunavskom limesu (granici).

Pre Prvog srpskog ustanka kraj je bio nenaseljen, pokriven šumama. Verovatno je Karađorđe ovde naselio ljude iz niške i leskovačke nahije. Posle sloma ustanka i bežanije, ljudi su se vratili i tako je utvrđeno selo Mokri lug, koji će se kasnije podeliti na Veliki i Mali Mokri lug.

Milan Đ. Milićević u "Kneževini Srbiji" piše da je 1825. u mehani ovog sela bio uhvaćen Miloje Đak, pokretač Đakove bune, koji je zatim odveden u Batočinu, gde je pogubljen[2].

Između dva rata, u mokroluškoj opštini se, za razliku od beogradske, nije plaćala trošarina na alkohol, tako da su vino i rakija švercovani odatle u grad - trošarinci su bili u poteri za "reketerima", često maloletnicima, ponekad je dolazilo do krvoprolića.[3] Struja je dovedena do sela 1940.[4]

Tokom oslobođenja Beograda 1944., ovde su se vodile mnoge borbe (vidi Mirijevo#Drugi svetski rat).

Mali Mokri Lug je prvobitno bio zasebno selo, van gradskog područja. Beograd se širio gradnjom Konjarnika tokom 1960-tih i 1970-tih, a i M. M. Lug se brzo razvijao kao predgrađe (sa 1600 stanovnika koliko je imao 1921. godine, porastao je na 10.378 stanonovnika u vreme formalnog priključenja gradu), tako da je već 1971. pripojen užoj teritoriji grada i postao mesna zajednica. M.M. Lug je nastavio da raste, danas čini najistočniji deo užeg Beograda, razvija se i dalje duž Bulevara i Smederevskog puta (produžetak Bulevara). Tako je nastala neprekinuta izgrađena površina sa Velikim Mokrim Lugom i Kaluđericom (podnaseljem Klenak).

Mali Mokri Lug je kraće vreme polovinom 1950-tih bio posebna opština, ali je 1.1.1957. pripojen (zajedno sa opštinom Stari Đeram) opštini Zvezdara. M. M. Lug je u Zvezdaru uneo i sela Kaluđerica, Leštane i Vinča, koji su kasnije odvojeni i pripojeni opštini Grocka.

Područje M.M.Luga je zahvaćeno s dve mesne zajednice (MZ): "Mali Mokri Lug" i "Zeleno Brdo" (vidi dole).

Karakteristike[uredi | uredi kod]

Prema popisu iz 2002. M.M.Lug je imao 22.124 stanovnika, skoro sve u niskogradnji. Duž Bulevara se razvila komercijalna zona, s mnogim radnjama i radionicama. Blizu autoputa se nalazi Mokroluško groblje.

Zeleno Brdo[uredi | uredi kod]

Zeleno Brdo je severni produžetak Malog Mokrog Luga, severno od Bulevara, pruža se prema Mirijevu i Cvetku, granice mesne zajednice se pružaju do južnog vrha Zvezdarske šume. Nalazi se na istoimenom brdu. MZ "Zeleno Brdo" je imala 9819 stanovnika prema popisu iz 2002.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. S verovatnim značenjem "Na šestom miljokazu" - idući od Kalemegdana duž Bulevara, do Stojčinog brda ima blizu 9 kilometara odn. oko 6 rimskih milja
  2. "Kneževina Srbija", str. 73 (digitalna str. 101), Milan Đ. Milićević (archive.org)
  3. "Vreme", 24. jan. 1939, str. 5. digitalna.nb.rs
  4. Vreme, 6. okt. 1940, str. 10. digitalna.nb.rs