Mladi Kartaginjanin (Plaut)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Mali Kartaginjanin (Plaut))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mladi Kartaginjanin (Poenulus)
Plaut
Napisao:Plaut
LikoviAgorastokle (mladić)
Milfion (rob)
Adelfasija (devojka)
Anterastilida (sestra Adelfasijina)
Lik (svodnik)
Antemonid (vojnik)
Kolibisk (Agorastoklov nadzornik imanja)
Sinkerast (rob svodnika Lika)
Hanon (Kartaginjanin)
Gidenida (dadilja dveju devojaka)
Dečak (rob)
Svedoci
Datum premijerepočetak 2. veka pne.
Mjesto premijereRim
Originalni jezikLatinski
ŽanrPalijata
Radnjaulica u Kalidonu ispred kuća Agorastokla i Lika te Venerinog hrama

Mali Kartaginjanin (lat. Poenulus) je komedija rimskog književnika Tita Makcija Plauta, sastavljena od pet činova i prologa. Komedija je verovatno napisana između 195. i 189. pne.[1] Nosi naslov po liku Hanona, Kartaginjanina koji se pojavljuje na početku petog čina i u jednom monologu izgovara 10 do 20 stihova na punskom (kartaginskom) jeziku (st. 930–949).[2]

Zaplet[uredi | uredi kod]

U Kartagini su živela dva rođaka; jedan od njih zvao se Hanon (često punsko ime) i njemu su njegove dve ćerke (Adelfasija i Antersastilida) otete još kao devojčice i odvedene u Kalidon, gde ih je kupio svodnik Lik. U Kalidonu živi i Agorastokle, sin Hanonova rođaka; i Agorastokle je kao beba bio kidnapovan, no njega je kupio neki bogataš, koji ga je onda i usvojio. Ne znajući za da su povezani krvnim srodstvom, Agorastokle se zaljubi u Adelfasiju, stariju od dve sestre, dok se Anterastilidi, mlađoj sestri, udvara vojnik Antemonid. Pošto je svodnik u svađi s Agorastoklom, ovaj uz pomoć svog roba Milfiona napravi plan da nadmudri Lika. Kolibisk, Agorastoklov nadzornik imanja, koga svodnik ne poznaje, doći će mu s novcem, koji mu je u tu svrhu dat, tražeći da se u tajnosti zabavlja u Likovoj kući. Nakon što je to i učinjeno, po planu dolazi Agorastokle sa svedocima i optužuje svodnika da mu je prisvojio imovinu i roba, i da ovog još i nagovara da opljačka svog zakonitog vlasnika. U tom trenutku u Kalidon stiže Hanon u potrazi za svojim ćerkama. Konačno ih pronađe, a otkrije i da je Agorastokle sin svoga pokojnoga rođaka. Komad se završava tako što dve devojke izlaze iz kuće svodnika Lika, koji bude prekoren zbog svojih nepočinstava, i Hanonovim dopuštenjem Adelfasiji da se može udati za Agorastokla.[3]

Argument[uredi | uredi kod]

U sačuvanim rukopisima Mali Kartaginjanin počinje argumentom, tj. kratkim sažetkom drame, kao i druge Plautove komedije. Te argumente nije pisao Plaut, već su dodati kasnije, nakon Plautove smrti. U njima se daje kratak pregled sadržaja drame, s posebnom osvrtom na opšte okolnosti, razvoj zapleta i njegov epilog. U nekim komedijama argument je dat u obliku akrostiha, a takav je slučaj i u ovom komadu:[4]

Puer septuennis surripitur Carthagine.
Osor mulierum emptum adoptat hunc senex
Et facit heredem. Deinde eius cognatae duae
Nutrixque earum raptae. Mercatur Lycus,
Vexatque amantem. At ille cum auro vilicum
Lenoni obtrudit, itaque eum furto alligat.
Venit Hanno Poenus, gnatum hunc fratris repperit
Suasque adgnoscit quas perdiderat filias.
Punjanina sedmogodišnjeg iz Kartagine otmu.
Ovoga starac ženomrzac kupi i kao sina usvoji,
Eto i naslednikom učini. I dve rođakinje njegove
Nejake i dadilja njihova budu otete. Kupi ih Lik,
Uništava zaljubljenog Agorastokla. A ovaj poturi
Liku nadzornika imanja s novcem i za krađu ga optuži.
Uto dođe Punjanin Hanon, otkrije da je ovaj rođakov sin i
Svoje vlastite ćerke prepozna što nekoć ih izgubi.

Struktura[uredi | uredi kod]

Prolog[uredi | uredi kod]

Događaji koji prethode radnji ispričani su u prologu, nakon digresije o pozorišnim običajima i o teškoćama očuvanja javnog reda kad se radi o teatarskim predstavama.

Prvi čin[uredi | uredi kod]

U prvoj sceni prvog čina Agorastokle poverava svom robu Milfionu muke koje ga muče, uobičajene za zaljubljenog mladića. Milfion, lukavi rob, odmah smisli plan kako da učini svodnika Lika popustljivim i dozvoli Agorastoklu da otkupi njegovu heteru Adelfasiju. To će, naime, učiniti pravljenjem pravnih spletki i pretnjom Liku sudom: Kolibisk, nadzornik Agorastoklovog imanja, kojega svodnik ne poznaje, doći će mu sa zlatnicima i ponuditi da mu plati, a zauzvrat će od svodnika tražiti da u njegovoj kući uživa u ljubavnim čarima i gozbama. Lik neće moći da odoli novcu i primiće Kolibiska u kuću, no onda će ga posetiti Agorastokle, koji će zatražiti od svodnika da mu vrati njegovog roba, koji ga je opljačkao. Svodnik će, smatrajući da mladić misli na Milfiona, poricati da je on kod njega, i tako će Agorastokle odvesti svodnika pred pretora na sud. Druga scena počinje dirljivim razgovorom između dve sestre, starije Adelfasije, koja blista u svojoj mudrosti i ljupkosti, i mlađe Anterastilide. Taj razgovor sluša Agorastokle, i dalje u društvu Milfiona, a onda dolazi do dijaloga dvoje zaljubljenih, gde se Adelfasija tuži na tromost Agorastoklovu, jer ovaj ne čini ništa da je otkupi od svodnika. U trećoj sceni ponovo razgovoraju Agorastokle i Milfion, no tu radnja ne napreduje, već se radi isključivo o razmeni sitnih uvreda i "podbadanja" zarad komičnog efekta.

Drugi čin[uredi | uredi kod]

U ovom kratkom činu svodnik Lik saopštava da su mu se ukazala loša znamenja, a nakon tog monologa mora da sluša farsično razmetanje hvalisavog vojnika Antemonida, koji tvrdi da je u jednom danu vlastitim rukama ubio 60.000 krilatih ljudi (sexaginta milia hominum uno die volaticorum manibus occidi meis), jurišajući na njih samo praćkama i hvatajući ih lepljivom mrežom.[5]

Treći čin[uredi | uredi kod]

Stiže Kolibisk, zajedno sa svedocima koje je prikupio Agorastokle, a koji svodniku predstavljaju Kolibiska kao stranca iz Sparte. Svodnik, kako je i planirano, prima od ovoga novac da bi mu pružio smeštaj i uživanja koja tobožnji stranac izjavljuje da traži. Uskoro potom stiže Agorastokle i optužuje Lika da je prisvojio njegovog roba: svodnik iskreno poriče, a mladić, stalno potpomognut svedocima, nastavlja s optužbama.

Četvrti čin[uredi | uredi kod]

Milfion pokušava da od Sinkerasta, Likovog roba, sazna kako se odvijaju stvari, no Sinkerast odlazi a da mu nije rekao ništa novo, tj. saopštio je ono što publika već zna iz prologa: o slobodnom rođenju dveju sestara (ali ne zna i da su njih dve Agorastoklove rođakinje).

Peti čin[uredi | uredi kod]

Na početku petog čina pojavljuje se Kartaginjanin Hanon, koji jedan monolog izgovara delimično na punskom jeziku, a zatim ga prevodi na latinski. Hanon susreće Agorastokla, koga je Sinkerast upravo obavestio o povoljnom razvoju situacije. Nakon jedne smešne scene, u kojoj Miflion nastupa kao prevodilac za punski jezak, makar ne baš uspešan, dolazi do scene prepoznavanja između strica Hanona i nećaka Agorastokla. Zatim Milfion upoznaje Hanona s novim planom da se prevari svodnik Lik, koji se zapravo poklapa s istinom, premda oni to još ne znaju: naime, Hanon treba da se pretvara da je otac Adelfasije i Anterastilide. No pojavljuje se Gidenida, dadilja dve sestre, koja je bila kidnapovana zajedno s njima i koja sad prepoznaje Hanona kao njihovog istinskog. Nakon početnih nepoverljivosti i razmene dosetki, dolazi do dirljivog prepoznavanja između oca i ćerki. Hanon dopušta Adelfasiji da se uda za rođaga Agorastokla. Pojasvljuje se Antamenid i isprva upada u verbalni duel s Hanonom, no saznavši da je on Anterastilidin otac, udružuje se s njim u zajedničkom napadu na svodnika, koji mora da pusti dve devojke na slobodu bez ikakve naknade.

Reference[uredi | uredi kod]