Maksimilijan Hohenberg
| Grof Maksimilijan Hohenberg | |
 Grof Maksimilijan Hohenberg 1914. godine. | |
| Rodno ime | Maksimilijan Karlo Franjo Mihael Hubert Anton Ignacijus Josip Marija Fürst od Hohenberga |
|---|---|
| Rođenje | 29. 9. 1902. Dvorac Belvedere u Beču, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 8. 1. 1962. (dob: 59) Beč, Austrija |
| Posljednje počivalište | dvorac Artstetten |
| Nacionalnost | Austrijanac |
| Državljanstvo | Austrija |
| Poznat(a) po | sin austrougarskog prijestolonaslijednika Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek |
| Vjera | Rimokatolička |
| Supruga | Marija Elizabeta Bona od Waldburga |
| Djeca | 6 |
| Roditelji | Franjo Ferdinand Sofija Chotek |
| Rođaci | Sofija Nostitz-Rieneck (sestra) Ernst Hohenberg (brat) |
| Standardizacija infokutija | |
Maksimilijan Hohenberg (Dvorac Belvedere u Beču, Austro-Ugarska Monarhija, 29. 9. 1902 - Beč, Austrija, 8. 1. 1962), najstariji sin nadvojvode Franje Ferdinanda i grofice Sofija Chotek.
Biografija[uredi | uredi kod]
Grof Maksimilijan Hohenberg je rođen 29. 9. 1902 godine u dvorcu Belvedere kao drugo dijete prijestolonaslijednika Austro-Ugarske Monarhije Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek. Nakon izvršenog atentata na njegove roditelje 1914 godine, brigu o Maksimilijanu, njegovoj sestri Sofiji i bratu Ernst, je preuzela njihova tetka Henriette grofice Chotek i bliski prijatelj njihova oca, grof Jaroslav od Thuna i Hohensteina. Službeni skrbnik Maksimilijana, njegove sestre i brata, je postao kralj Franjo Josip I. 31. 8. 1917 austro-ugarski kralj Karlo I. Austrijski je Maksimilijanu i njegovom bratu dodijelio naslov princa, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov grofice. 1918 godine, novoosnovana Čehoslovačka je ukinula pravo vlasništva njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac Konopiště i imanje u Chlumec nad Cidlinou. Maksimilijan je nakon Prvog svjetskog rata, 1919 godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u Beč i dvorac Artstetten blizu Wachaua. 1919 godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. Anschlussom Austrije 1938 godine, Maksimilijan i Ernest su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. 1. travnja 1938 deportirani su u Koncentracijski logor Dachau zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u Austriji su im konfiscirale vlasti Trećeg Reicha. U logoru su Maksimilijan i Ernst proživljavali konstantna maltretiranja, mučenja i ponižavanja. 1939 godine Maksimilijan je prebačen u Koncentracijski logor Flossenbürg gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Pušten je iz logora 1940 godine. Nakon rata postao je gradonačelnik Artstettena, dužnost koju je obnašao do ostavke 1960 godine. Artstetten je u to vrijeme bio dio Sovjetske okupacione zone u Austriji. 1961 godine predstavljao je Ottu von Habsburga u pregovorima sa austrijskim vlastima oko njegova povratka u Austriju iz Španjolske. Maksimilijan Hohenberg umro je u Beču 8. 1. 1962, u šestdesetoj godini života. Mnogi vjeruju da je njegova prerana smrt poslijedica mučenja u logorima nacističke Njemačke. Sahranjen je u obiteljskom dvorcu Artstetten uz oca i majku.[1]
Potomstvo[uredi | uredi kod]
16. 11. 1926 godine, Maksimilijan je oženio groficu Mariju Elizabetu Bonu od Waldburga sa kojom je imao šestero djece.
- Grof Franjo od Hohenberga (1927 - 1977);
- Grof Georg od Hohenberga (1929 - );
- Princ Albert od Hohenberga (1931 - );
- Princ Johannes od Hohenberg (1933 - 2003);
- Princ Petar od Hohenberg (1936 - );
- Princ Gerhard od Hohenberg (1941 - ).
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ (češ.) Děti Františka Ferdinanda a Žofie (Žofie Marie Františka Antonie Ignácie Alberta kněžna z Hohenbergu). www.franzferdinand.cz. Preuzeto 1. 5. 2015
Literatura[uredi | uredi kod]
- Brook-Shepherd, Gordon (1988.). Die Opfer von Sarajewo. Erzherzog Franz Ferdinand und Sophie von Chotek, Stuttgart: Engelhorn. ISBN 978-3872030375