Maja Bošković-Stulli
| Maja Bošković-Stulli | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Maja Boskowitz 9. 11. 1922. Osijek, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Smrt | 14. 8. 2012. (dob: 89) Zagreb, Hrvatska |
| Počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Jugoslavenka, Hrvatica |
| Etnicitet | Židovka[1] |
| Državljanstvo | Hrvatska |
| Suprug/a | Bernard Stulli |
| Roditelji | Dragutin i Ivanka (Janka) Bošković |
| Rodbina | Magda Bošković (sestra) |
Maja Bošković-Stulli (rođena: Maja Boskowitz) (Osijek, 9. 11. 1922 - Zagreb, 14. 8. 2012) jugoslavenska i hrvatska povjesničarka, spisateljica i akademik.
Biografija[uredi | uredi kod]
Maja Bošković-Stulli je rođena u Osijeku 9. 11. 1922 u židovskoj obitelji Dragutina i Ivanke Bošković.[2][3] 1923 godine se sa obitelji preselila u Zagreb.[4] Maja je osnovnu i srednju školu (3. ženska gimnazija)[3] pohađala je u Zagrebu.[4] Članicom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postala je tijekom gimnazijskog školovanja, te je bila jedna od najaktivnijih u naprednom omladinskom pokretu. Bila je član Srednjoškolskog aktiva.[3] 1941 godine je nakon mature morala prekinuti školovanje zbog rasnih progona Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Majina sestru Magdau su ustaše 'uhitile' odmah po osnivanju NDH i ubili u proljeće 1942 godine. Ostale članove obitelji te su godine ustaške vlasti zatvorile u Osijeku, ali su nakon intervencije uspjeli prebjeći na talijanski teritorij. Majin otac se sklonio u Crikvenicu. Maja je s majkom, djedom i tetkom pošla u Dubrovnik gdje su ih talijanski okupatori prvo internirali na otok Lopud, a zatim prebacili u koncentracioni logor Kampor na Rabu, gdje joj je umro djed. U logoru je Maja sudjelovala u ilegalnom otporu, a nakon kapitulacije Italije i zatvaranja logora uključila se u Narodnooslobodilačku borbu (NOB). U holokaustu je izgubila cijelu obitelj.[4]
Nakon rata započela je studij slavistike u Zagrebu, nastavila ga u Kazanju i Lenjingradu, a nakon Rezolucije Informbiroa vraćena je s ostalim jugoslavenskim studentima iz Sovjetskoga Saveza u Beograd, gdje je diplomirala 1950 godine. U Jugoslavenskoj akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) zaposlila se 1951 godine, a od 1952 do umirovljenja 1979 radila je u Institutu za narodnu umjetnost. Doktorirala je 1961 u Zagrebu s temom predaje o Midi, vladaru kozjih (ili jarećih) ušiju. Od 1963 do 1973. bila je direktorica Instituta te glavna urednica znanstvenoga časopisa Narodna umjetnost. Od 1980 bila je suradnica JAZU-a. Bila je počasna članica međunarodne znanstvenog društva "Folklore Fellows" Finske akademije znanosti, te Etnografskoga društva pri Čehoslovačkoj akademiji znanosti. Za znanstveni je rad dobila dvije nagrade SR Hrvatske: godišnju (1975) i za životno djelo (1990), te dvije međunarodne: "Herderovu" (Beč, 1991) i "G. Pitré – S. Salomone-Marino" (Palermo, 1992). Primila je i nagradu "Antun Barac" Slavističkoga komiteta Hrvatskoga filološkog društva (1999). Bila je među osnivačima međunarodne društva za istraživanje priča ("International Society for Folk Narrative Research"), u uredništvu uglednog međunarodnog časopisa "Fabula", te stalna suradnica "Enzyklopädie des Märchens". Objavila je više od dvadeset knjiga (od kojih su neke doživjele i ponovljena izdanja), te preko 250 studija u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima.[4]
Folkloristička karijera Maje Bošković-Stulli počela je temeljitim terenskim istraživanjima pripovijedanja ranih pedesetih godina u Istri i Rijeci, te zatim, uglavnom u šezdesetim godinama, i u hrvatskim krajevima: okolici Daruvara i Pakraca, na Baniji, u okolici Šibenika i Drniša, Konavala, Dubrovačkoga primorja i Župe dubrovačke, Šipana i Lastova, Pelješca i Neretve, Hvara i Brača, Sinjske krajine, okolice Đakova, Hrvata u Slovačkoj. Usmenoknjiževnu građu skupljala je najprije zapisujući, a kasnije snimajući magnetofonski. Rezultat su 34 rukopisne zbirke te 59 magnetofonskih traka zapisa autentičnog pripovijedanja iz gotovo čitave Hrvatske. Zabilježila je 2433 priče, 1253 pjesme, 89 poslovica i izreka i nekoliko opisa običaja. Važan je i njezin leksikografski rad, posebno kao urednice u Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Unatoč obiteljskoj i osobnoj ratnoj tragediji, poslijeratna politička zbivanja u Jugoslaviji je pratila s iznimnim zanimanjem, no nije u njima sudjelovala. Maja je s tugom komentirala pojavu nacionalističkog maspoka 1970/1. godine. Bila je strasno predana svojem radu, isključivo znanstvenim argumentima branila je usmenoknjiževnu građu prikupljenu u Hrvatskoj kao neodvojiv korpus hrvatske kulture i hrvatskih dijalekata. Hrvatskoj je usmenoj književnosti nesumnjivo prva dala književno znanstveni okvir i određenje. Iako njezine rasprave uglavnom proizlaze iz hrvatske građe, respektirajući u tumačenju relevantne svjetske teorijske znanstvene dosege, one nisu samo lokalne, hrvatske, već su ravnopravnim dijelom svjetske znanosti.[4]
Maja Bošković-Stulli umrla je u Zagrebu u 90-oj godini života, 14. 8. 2012 godine.[4] Sahranjena je 21. 8. iste godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.[5]
Djela[uredi | uredi kod]
- Istarske narodne price, Zagreb 1959
- Narodne pripovijetke ("Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti"), Zagreb 1963
- Narodne epske pjesme, knj. 2 ("Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti"), Zagreb 1964
- Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb 1967
- Usmena knjizevnost ("Povijest hrvatske knjizevnosti" 1, pp. 7–353), Zagreb 1978
- Usmena knjizevnost nekad i danas, Beograd 1983
- Usmeno pjesnistvo u obzorju knjizevnosti, Zagreb 1984;
- Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre, Pula – Rijeka 1986
- U kralja od Norina. Price, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve, Metkovic – Opuzen 1987
- Pjesme, price, fantastika, Zagreb 1991;
- Zito posred mora. Usmene price iz Dalmacije, Split 1993
- Price i pricanje: stoljeca usmene hrvatske proze, Zagreb 1997
- Usmene pripovijetke i predaje ("Stoljeca hrvatske knjizevnosti"), Zagreb 1997
- O usmenoj tradiciji i o životu, Zagreb 1999
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ (en) USC Shoah Foundation Institute testimony of Maja Boskovic-Stulli. United States Holocaust Memorial Museum (21. 8. 1995). Preuzeto 24. 3. 2014
- ↑ Snješka Knežević (2011, p. 83)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Jaša Romano, 1980, str. 340
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Ljiljana Markas; Maja Bošković-Stulli - Novi pristup usmenoj književnosti; stranica 8, 9, 10, 11; broj 126, rujan / listopad 2012.
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Maja Bošković-Stulli, Mirogoj Ž-119-II-48
Literatura[uredi | uredi kod]
|
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Biografija na HAZU-u Arhivirano 2012-04-01 na Wayback Machine-u
- Biografija na Institutu za etnologiju i folkloristiku Arhivirano 2017-09-05 na Wayback Machine-u
