Magnus Bosonogi

Izvor: Wikipedia
Magnus Bosonogi
kralj Norveške
Vladavina septembar 1093 – 24. august 1103
Prethodnik Olaf III
Nasljednik Sigurd I, Eystein I i Olaf Magnusson
suvladar Haakon Magnusson (do 1095)
Suprug/a Margaret od Švedske
Potomstvo
Eystein I od Norveške
Sigurd I od Norveške
Olaf Magnusson od Norveške
Ragnhild, danska pretendentica
Tora Magnusdatter
Harald IV od Norveške (sporno)
Sigurd Slembe (sporno)
Puno ime
Magnús Óláfsson
Kuća Kuća Hardrada
Otac Olaf III od Norveške
Majka Tora Arnesdatter or Joansdatter
Rođen/a 1073
Norveška
Umro/la 24. august 1103 (starost 29–30)
kraj River Quoilea, Ulster, Irska
Religija kršćanstvo (rimokatoličanstvo)

Magnus Olafsson (staronordijski: Magnús Óláfsson; 1073 – 24. august 1103), poznatiji kao Magnus Bosonogi (staronordijski: Magnús berfœttr, norveški: Magnus Berrføtt),[1] je bio kralj Norveške od 1093. do smrti kao Magnus III. Zahvaljujući pohodima na Britansko otočje, također je vladao i krao kralja Manna i Otoka od 1098. i kralj Dublina od 1102.

Magnus je ispočetka vladao u nesigurnom kondominiju sa svojim rođakom Haakonom Magnussonom sve do njegove smrti 1095. Neki od bunovničkih plemića su nakon toga odbili priznati Magnusa za kralja, ali je njihov ustanak ubrzo skrušen. Nakon što je osigurao vlast na unutrašnjem planu, poduzeo je veliki pohod na obale Irskog mora od 1098. do 1099. godine, pri čemu su Norvežani osvojili Orkney, Hebride i Mann ("Južne otoke"), te Anglesey ispred obale Walesa. Vjeruje se da je sebe učinio sizerenom Gallowaya, a možda i Gwynedda. Dio historičara pretpostavlja da je Magnus u prvoj godini vladavine možda pokrenuo i pohod na Škotsku, ali o tome nema dokaza. Nakon povratka u Norvešku pokrenuo je pohod na oblast Västergötland u Švedskoj, okončan mirovnim sporazumom 1101. temeljem koga se oženio za Margaret od Švedske i kao miraz primio Dalsland. Magnus je nakon toga krenuo na posljednji, a možda i najveći pohod 1102. godine, s namjerom da osvoji Irsku. Ušao je u savez s najmoćnijim irskim kraljem Muirchertach Ua Briainom od Munstera. Iako je uspio osvojiti Dublin, sljedeće godine su ga u zasjedi ubili Ulaidi.

Prema islandskom historičaru Snorriju Strurlusonu, Magnus je nadimak "Bosonogi" stekao zbog običaja da nosi gelske nošnje Iraca i Škota, uključujući kratke tunike s golim nogama. Druga verzija navodi da je jednom bio prisiljen bježati bez cipela, dok treća navodi da je, poput Iraca, jahao bosonog.[2] Agresivni pohodi su mu dali nadimak "Ratnik Magnus" (styrjaldar-Magnús).[2][3] Njegova desetgodišnja vladavina je, s druge strane, u Norvešku uvela evropski model crkvene organizacije i više centralizacije u državnoj upravi.[3] Kasnije generacije su ga, pak, češće prikazivale kao vikinškog ratnika nego srednjovjekovnog monarha.[4] Magnus je bio posljednji norveški kralj poginuo izvan granica domovine, pa se ponekad i zbog toga naziva posljednjim vikinškim kraljem.[3]

Izvori[uredi - уреди]

  1. ""Golonogi" se također koristi. Originalni nordijski izrazi su berfœttr, berbeinn i berleggr (Power (1986) p. 122).
  2. 2.0 2.1 "Magnus Berrføtt (Magnus III Bareleg) 1093-1103". University of Oslo Coin Cabinet. 1995. http://www.dokpro.uio.no/umk_eng/myntherr/mb.html. 
  3. 3.0 3.1 3.2 Krag, Claus. "Magnus 3 Olavsson Berrføtt – utdypning" (Norwegian). Norsk biografisk leksikon. http://www.snl.no/.nbl_biografi/Magnus_3_Olavsson_Berrf%C3%B8tt/utdypning. pristupljeno 6. I 2013. 
  4. Power (1994) p. 222

Vanjske veze[uredi - уреди]

Primarni izvori


Magnus Bosonogi
bočni ogranak od Dinastija Lijepokosog
Rođen/a: 1073 Umro/la: 24. august 1103
Kraljevske titule
Prethodi:
Olaf III
kralj Norveške
1093–1103
Haakon Magnusson (1093–1095)
Slijedi:
Sigurd I,
Eystein I &
Olaf Magnusson
Prethodi:
Domnall mac Taidc
kralj Manna i Otoka
1098–1102
Slijedi:
Sigurd od Norveške
Prethodi:
Domnall mac Taidc
kralj Dublina
1102–1103
Slijedi:
Domnall mac Taidc