Magnet

Izvor: Wikipedia
Uzorak željezne prašine u blizini magnetskog polja magneta. Slova N i S predstavljaju položaje sjevernog i južnog pola.

Magnet je tijelo ili materijal sa vlastitim magnetskim poljem. Jednostavan način provjere je li nešto magnet jest da se prosipa željezna prašina u blizini, te da se pogleda kakav će ona uzorak tvoriti. Također se može u tu svrhu uzeti komad željeza i probati da li nešto na njega djeluje dodatnom silom.

Podjela[uredi - уреди]

Magneti se dijeli na stalne ili permanentne magnete i na elektromagnete. Elektromagneti se obično sastoje od zavojnice sa željeznom jezgrom, a razlikuju se od permanentnih po tome što im se treba pustiti električna struja da bi imali magnetsko polje. Permanentni magneti se pak dijele na prirodne i umjetne. Prirodni se nalaze u prirodi, a umjetne se dobiva postupkom magnetiziranja. Najpoznatiji primjer prirodnog magneta je magnetit, od čijeg naziva i potječu nazivi kao što su magnet ili magnetsko polje.

Polovi[uredi - уреди]

Magneti nisu izotropni, nego imaju povlašteni smjer, a to je smjer vektora magnetskog polja unutar magneta. Mjesta gdje magnetsko polje magneta u značajnoj mjeri izvire ili ponire u magnet se nazivaju polovima magneta. Polovi se se nazivaju sjeverni (N ((en))) i južni (S ((en))) pol, a o kojem se polu radi ovisi o predznaku magnetskog polja. Magneti međusobno djeluju silom jedni na druge, a to međudjelovanje se dade opisati odbijanjem istoimenih polova i privlačenjem raznoimenih polova.

Vidi još[uredi - уреди]