Magna Graecia
Magna Graecia (latinski „Velika Grčka“, grčki Μεγάλη ῾Ελλάς [Megálē Hellás], italijanski Magna Grecia) je naziv za regije u antičkoj južnoj Italiji i Siciliji koje su od 8. vijeka pne. kolonizirali grčki naseljenici.
Magna Graecija sastojala se od brojnih gusto naseljenih gradova i nezavisnih država - polisa koji su često međusobno ratovali.
Nastanak[uredi | uredi kod]
Od 8. vijeka pne. počeli su Grci naseljavati pojedine regije duž obale južne Italije u blizini rijeka i izvora na području današnje Kalabrije, Kampanije, Bazilikate, Apulije te jugoistok otoka Sicilije. Tamo su osnovali brojne gradove: Taranto, Kume, Metapontion, Sybaris, Kroton, Rhegion, Paestum i Napulj bili su glavni centri Velike Grčke. I na Siciliji su osnovane grčke kolonije (Naxos, Zankle i Sirakuza). Njih međutim stari Grci za razliku od rimskih historičara nisu ubrajali u područje tzv. Velike Grčke.
Od 3. vijeku pne. te se grčke kolonije počinju nazivati Magna Graecia (Megále Hellás) odnosno Velika Grčka, vjerojatno zato kako bi se naglasila njihova veličina nasuprot grčkoj matičnoj zemlji. Oznaka Magna Grecia odnosi se na stanovništvo i kulturu grčkih kolonija u južnoj Italiji i na Siciliji, a ne na određeni politički teritorij.
Emigracija iz Grčke[uredi | uredi kod]
Odlazak kolonista iz stare Grčke odvijao se na miran način, ako je broj stanovnika jednog polisa toliko narastao da se više nije moglo proizvesti dovoljno hrane za sve. Također, ako su unutrašnje borbe u polisima između različitih grupa stanovništva završile pobjedom jedne od njih, pobijeđena je redovita bila osuđena na progonstvo. Često je sam polis davao sredstva potrebna kolonistima za život u novoj domovini: brodove, oružje, poljoprivredne alate, zalihe živežnih namirnica, sjeme te vođu kolonista, oikista (grč.: osnivač kolonije).
Oikist je bio vođa ekspedicije, u pravilu vrlo iskusan i vrlo poznat u svom zavičajnom gradu. Često je potjecao iz aristokratske porodice kojoj je gradska uprava dala zadatak da pripremi ekspediciju u Italiju i druga područja Sredozemlja. Ponekad su vođe ekspedicija bili i pustolovi bez zavičaja, iskusni navigatori koji su ujedinili i vodili grupe iz različitih dijelova Grčke.
Oikist je prije ekspedicije morao osigurati zaštitu kojega od grčkih božanstava. Odlazio je u proročište, najčešće u proročište boga Apolona u [[Delfi]|Delfe]] i pitao boga kamo da se uputi. Bog je odgovarao preko svojih svećenika.
Popis poznatih oikista:
Grčke kolonije[uredi | uredi kod]
.JPG)
Mnogi su grčki kolonijalni grdovi brzo postali moćni i bogati, na primjer Kapuê (Kapua), Neapolis (Νεάπολις, Napulj) i Sibaris (Σύβαρις).
Kalabrija[uredi | uredi kod]
U Kalabriji su to sljedeći gradovi:
- Region, (Ρήγιον, Reggio di Calabria)
- Lokri, (Λοκροί)
- Kroton, (Κρότων)
- Kaulon, Monasterace
- Thurii, (Θούριοι)
- Sibaris, (Σύβαρις)
- Krimisa, (Cirò)
- Hipponion, (Vibo Valentia)
- Metauros, (Gioia Tauro)
- Medma, (Rosarno)
- Laos, (Santa Maria del Cedro)
- Terina, (Sant'Eufemia)
Kampanija[uredi | uredi kod]
U Kampaniji su to sljedeći gradovi:
- Pithecusae
- Kume,
- Napulj, (Νεάπολις, Napulj)
- Posidonia
- Elea, rimska Velia (Ελαία, Ascea)
- Pixunte
- Dikaiarcheia, rimski Puteoli (Pozzuoli)
Lukanija[uredi | uredi kod]
U Lukaniji su to sljedeći gradovi:
- Metapontion, rimski Metapontum (Μεταπόντιον, Metaponto)
- Siris, (Nova Siris)
- Herakleja, rimska Heraclea (Policoro)
- Pistoicos, (Pisticci)
- Troilia, Obelanon, (Ferrandina)
Apulija[uredi | uredi kod]
U Apuliji su to sljedeći gradovi:
- Taras, rimski Tarentum (Taranto)
- Kallipolis, (Gallipoli)
Sicilija[uredi | uredi kod]
Na Siciliji su to sljedeći gradovi:
- Naxos
- Zankle, (Messina)
- Sirakuza, (Συράκουσαι)
- Akragas, (Άκραγας, Agrigento)
- Gela]
- Katane, (Katanija)
- Leontinoi, (Lentini)
- Mègara Hyblaea
- Kamarina
- Mylae, (Milazzo)
- Akrai, (Palazzolo Acreide)
- Himera, (Termini Imerese)
- Selinus, (Selinunte)
- Kasmenai, (Comiso)
- Herakleia Minoa
- Lipari
Grčke kolonije u drugim područjima[uredi | uredi kod]
Još i danas postoji u Kalabriji, prije svega u Salentu u Apuliji manjina koja govori griko – jezikom sa starogrčkim, bizantsko-grčkim i talijanskim elementima.
