Lutajuće kamenje
Lutajući kameni, lutajuće stijene ili lutajuće gromade naziv je za kamene različite veličine, koji su prema današnjim znanstvenim spoznajama nanijeli ledenjaci tijekom ledenog doba na današnje mjesto. Stijene se razlikuju po veličini i vrsti od ostalih stijena na području u kojem se nalaze.
Sadržaj/Садржај |
Rasprostranjenost[uredi - уреди]
Uobičajena su pojava u Europi, kako u Skandinaviji tako i u okolici alpskog glacijacijskog područja. Velike lutajuće stijene koje se nalaze u sjevernoj Njemačkoj uglavnom su magmatske stijene kao granit ili metamorfne stijene (npr. gnajs). Sedimentne stijene zbog svoje niže otpornosti na eroziju mnogo su rjeđe.
Nastanak[uredi - уреди]
Ledenjak kao kruto tijelo ne sortira materijal (morena) koji je nosi sa sobom. To se odnosi na "utovar", transport i taloženje. Uklanjanje velikih stijena nastaje prelaskom ledenjaka ili razbijanjem blokova u podnožju ledenjaka. Kao krutom tijelu ledenjaku je lako moguće kratati materijal od minimalne veličine kao sto su čestica od gline do stijena od preko tisuću tona.
Lutajući kameni kao problem znanosti[uredi - уреди]
Znanstvenici do 18. stoljeća nisu imali problem s objašnjenjem kako su dospijele stijene do mjesta na kojima su nađena u područjima iz kojih očito geološki ne potječu. Od sredine 18. stoljeća geolozi su se intenzivno bavili rješavanjem pitanja kako se gromade mogle doći na takvim dugim relacijama kao na primjer od Skandinavije u Sjevernu njemačku nizinu i od Alpa do Predalpa.
Tezu da su svojedobno ledenjaci pokrivali velike dijelove Alpa i dijelove sjeverne Europe 1822. je postavio Ignaz Venetz.
Godine 1835. njemački prirodoslovac, geolog i botaničar Karl Friedrich Schimper s predavanjima o pitanju lutajućih gromada i ideje o "ledeno doba" u Njemačkoj i Švicarskoj, skovao je izraz ledeno doba.
Zajedno s Charpentier i švicarskim prirodoslovcem Louisom Agassizom je dalje razvio teoriju. Problem prijevoza gromada ledenjacima moglo se je smatrati riješenim. Trajalo je do 1870-ih kada je u znanosti prevladala teorija ledenih doba. Doprinos prirodoslovca Schimpera, autora koji je napisao knjige i samo verbalno izvješćivao se gotovo zaboravilo.
Povezani članci[uredi - уреди]
Eksterni linkovi[uredi - уреди]
