Lustracija (ritual)

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte članak Lustracija.
Lustracija
Lustratio
Žrtvovanje životinja bogu Marsu
Žrtvovanje životinja bogu Marsu

Lustracija (od latinskog lustratio = pročišćenje) bio je skup raznih običaja u antičkoj Grčkoj i Rimu, u kojem bi se pojedinci ili čitave zajednice u toj ceremoniji pročistili.

Lustriralo se nakon krvnog delikta, najviše novorođenčad od uroka nastalih pri porodu, kao i sve one koji bi se onečistili leševima, ali i u slučajevima kad bi suviše proste i obične stvari ukaljale njihove svete predmete ili sam sveti obred. Metode lustracije su varirale od škropljenja ili pranja u vodi, do utrljavanja različitih ritualnih tvari, kao što su krv ili glina, do vrlo složenih obreda, od kojih su neki imali i ispovijedanje grijeha, i ritualnog čišćenja čitavih dijelova grada. [1]

U slučaju kad je trebalo provesti lustraciju (pročišćenje) čitave zajednice, bilo zbog kolektivne krivnje, ili zbog akumulirane nesreće ili zbog lošeg vremena, korišteni su razni obredi, zavisno od kulturnog kruga. Grci bi u velikoj procesiji kroz svoje naselje, sa svećenicima na čelu proveli - određene osobe ili životinje za koje su vjerovali da mogu primiti na sebe - nagomilano zagađenje. Njih bi nakraju te ceremonije izveli iz svog naselja i tako se pročistili.
Za razliku od njih, - Rimljani su prakticirali, donijeti ili provesti lustracijske životinje ili predmete do (ili oko) osobe ili terena koji je trebalo pročistiti. Rimljani su imali brojne ritualne javne obrede tog tipa, kao što su Luperkalije (procesija oko brda Palatina) i Amburbia (procesija oko grada).[1]

Historija običaja[uredi - уреди]

Lustracija u Antičkoj Grčkoj[uredi - уреди]

Izvorna Lustracija u Drevnoj Grčkoj (κάθαρσις, katharsis) bio je običaj ritualnog pranja vodom. Ali lustracije za koje danas znamo, uvijek su bile povezane sa žrtvovanjem i drugim vjerskim obredima. I tad bi se one koje treba pročistiti - škropilo vodom lovorovim ili maslinovim grančicama (Rimljani su imali specijalni predmet aspergillum), ali se pročiščavalo i dimom (za koji se vjerovalo da također ima moć čišćenja) i prinošenjem žrtvenih životinja, koje bi se ritualno u procesiji provele kroz prostor koji treba pročistiti. [2]

Najpoznatija Starogrčka lustracija bila je ona koju je proveo Epimenid u Ateni, nakon masakra nad Kilonovim pristalicama koju je opisao Diogen Laertije u svojoj knjizi Životi i mišljenja znamenitih filozofa (Knjiga I). [2]

Grci bi lustrirali i svoja sveta mjesta, kad bi ih se onečistilo nečim što su oni smatrali da ne pripada tom mjestu, kao što bi bilo pokapanje mrtvih na svetom otoku Delos. [2]

Lustracija u Antičkom Rimu[uredi - уреди]

Rimljani su obrede lustracije vršili puno više i češće, i to ne samo da se pročiste od nedjela, već i zato da dobiju naklonost bogova. Pa su tako lustrirali i polja nakon žetve (za bolji urod), stada da ih zaštite od bolesti i zala, [2] nove kolonije i vojsku prije odlaska u rat. Jedan od najčešćih razloga za lustraciju bio je običaj da se na taj način oslobodi novorođenčad od svih štetnih uroka koje su ona možda dobila rođenjem. Ceremonija lustracije se provodila kad je novorođeno muško dijete navršilo devet dana, a kod djevojčica - osam dana. Na kraju ceremonije, kad se radilo o dječačiću, on bi dobio (najčešće) mali zlatni amulet, zvan bulla, koji bi se nosio u kožnoj vrećici oko vrata. Tu bullu bi dječaci nosili sve dok nebi izrasli do muškarca, tad su i mijenjali dotadašnju dječačku togu sa ljubičastim rubom (toga praetexta) za - togu virilis, kakvu su nosili odrasli. Lustracijske svečanosti bi kulminirale - imenovanjem djeteta, dodjeljivanjem službenog imena, i promatranjem leta ptica kako bi se predvidila djetetova budućnost.

Obredi lustracije su se provodili i da se pročiste gradovi, objekti ili površine, na kojim je počinjen neki zločin ili neka druga prljava radnja. Sam grad Rim, kao i drugi gradovi pod njegovom vlašću, često bi bili lustrirani, nakon nekih velikih nesreća. Oni su imali i običaj redovne lustracije cijelog rimskog naroda nakon završetka svakog lustruma, kad su cenzori završavali svoj mandat. Tad su na Marsovim poljanama žrtvovali svinju (sus), ovna (ovis) i bika (taurus) u ritualu zvanom suovetaurilia. [2]

Druga redovna lustracija vršila se svake godine u februaru, zbog tog jer se vjerovalo da je bog Februus moćni lustrator. [2]

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "lustration" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/351853/lustration. pristupljeno 29. 09. 2012. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 "lustration" (engleski). University of Chicago. http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/SMIGRA*/Lustratio.html. pristupljeno 29. 09. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]