Lujo Györy
| Lujo Györy | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 28. 5. 1930. Zagreb, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 28. 3. 2012. (dob: 81) Zagreb, Hrvatska |
| Počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | Hrvatska |
| Zanimanje | rukometaš, rukometni sudac i dužnosnik |
| Suprug/a | Mira Györy |
| Roditelji | Aleksandar i Tea Györy |
Lujo Györy (Zagreb, 28. 5. 1930 - Zagreb, 28. 3. 2012), jugoslavenski i hrvatski rukometaš, rukometni sudac, dužnosnik i osnivač NK Jadran iz Poreča.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Lujo Györy je rođen u Zagrebu 28. 5. 1930 godine od oca Aleksandra, rođenog u Budimpešti, predstavnika ugledne mađarske tvornice stakla "Argentum" i majke Tee, rođene Zagrepčanke. Od najranije mladosti roditelji su ga usmjeravali prema umjetnosti, osobito glazbi, ali i prema sportu. Lujin otac je igrao nogomet u Makabiju Zagreb, te je sa njime Lujo redovito odlazio na utakmice Građanskog i na druge sportske priredbe. Lujo se u djetinjstvu redom bavio plivanjem, vaterpolom i nogometom. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) otac mu je kao Židov bio uhićen i odveden u nepoznatom pravcu. Lujo se je za to vrijeme školovao kod franjevaca u njihovoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu. Pretkraj Drugog svjetskog rata, po završetku srednje škole, vratio se u Zagreb. U Zagreb se upisao u plivački klub "Mladost", gdje je trenirao plivanje i vaterpolo. Bio je drugi u Zagrebu na 50 metara slobodnim stilom. Nakon položene mature otišao je na praksu u banku u Poreč, gdje je ostao do 1951 godine. U Poreču je utemeljio NK Jadran čijim je bio i igračem. Osim nogometnog, osnovao je zajedno s još nekoliko suradnika i istoimeni plivački klub. Potom je odslužio redovni vojni rok Jugoslavenske narodne armije (JNA). Nakon odsluženog vojnog roka Lujo se vratio u Zagreb gdje se školovao na Višoj pedagoškoj akademiji, pohađajući smjer tjelesnog odgoja i engleskog jezika. U to je vrijeme počeo igrati rukomet, te je vrlo brzo do izražaja došao njegov golmanski talent. Igrao je za Mladost s kojom je osvojio državni kup FNR Jugoslavije 1956 godine i drugo mjesto 1957 godine. 1960 je godine prešao u GRK Zagreb, s kojim je kao nositelj slavne generacije (Slavko Bambir, Anton Bašić, Vojko Cigić, Vinko Dekaris, Krešimir Ježić, Zvonko Kocijan, Zdravko Malić, Ratko Pavičić, Davor Sujić, Ivan Špoljarić, Fedor Tolja, Vladimir Vićan, trener: Stjepan Korbar) osvojio naslove državnog prvaka Jugoslavije 1962, 1963 i 1965 godine, te drugo mjesto 1964 godine. Pisci povijesti rukometa smatraju ga začetnikom modernog načina branjenja, on je prvi uveo tzv. "lepezu" i "špagat", a i postavljanje tijela iskorakom naprijed. Njegove igre primijetio je izbornik Jugoslavenske rukometne reprezentacije za koju je odigrao 15 utakmica od 1961 do 1965 godine. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Čehoslovačkoj 1964 godine kao kapetan reprezentacije, osvojivši sa Jugoslavijom 6. mjesto.[2][3][4]
Lujo je aktivno igrao rukomet do 1967 godine. Nakon igračke karijere bavio se suđenjem, te je sudio na 1260 rukometnih utakmica. U 1. jugoslavenskoj rukometnoj ligi je sudio od 1970 do 1980 godine. Bio je i dužnosnik u GRK Zagreb.[3][4] Nakon sudačke karijere, Lujo je obnašao dužnost saveznog kontrolora jugoslavenske lige od 1981 do 1990 godine,[3][4] te je sudjelovao na brojnim seminarima kao predavač za rukometne suce i trenere.[2] Kao nastavnik tjelesnog odgoja radio je 25 godina u zagrebačkom "Građevinskom školskom centru". Na "Europskom prvenstvu srednjih škola" u Bratislavi 1970 godine Lujo je sa svojom školom osvojio drugo mjesto.[2] U Hrvatskoj je od 1991 do 1998 bio nadzornik i delegat u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi. Poslije toga dobio je naslov rukometnog instruktora-nadzornika. Bio je predsjednik Zbora rukometnih sudaca Zagreba i člana Zagrebačkog rukometnog saveza.[3][4]
Za dugogodišnji sportski i pedagoški rad dobio je mnoga priznanja i nagrade.[2] 2009 je na prijedlog Hrvatskog rukometnog saveza dobio nagradu HOO-a Matija Ljubek.[3][4] Lujo je bio veliki filantrop i donator Zaklade onkologije, kojoj je 2012 donirao 100.000 € i tridesetak umjetničkih slika koje su bile djelo njegove pokojne supruge.[5] Bio je aktivni član "Židovske općine Zagreb".[6] Lujo Györy je umro 28. 3. 2012 u Zagrebu. Sahranjen je na židovskom djelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ NK Jadran Poreč - 3. HNL Zapad. Sport News - www.sportnews-hr. Preuzeto 3. 5. 2014
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Fredi Kramer; In memoriam: Lujo Györy; stranica 61; broj 124, ožujak / travanj 2012.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Životopis gosp. Luje Győry-a. Zaklada Onkologija (21. 2. 2012). Preuzeto 3. 5. 2014
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Nagrada HOO-a Matija Ljubek 2009: Lujo Győry. Hrvatski olimpijski odbor. Preuzeto 3. 5. 2014
- ↑ Donacija Zakladi onkologija. Zaklada Onkologija (26. 11. 2012). Preuzeto 3. 5. 2014
- ↑ Obavijest o smrti Lujo Györy. Večernji list. Preuzeto 3. 5. 2014
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Lujo Györy, Mirogoj Ž-7A-II/I-71