Longmen špilje

Izvor: Wikipedia
Longmen špilje
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Flag of UNESCO.svg

Flag of the People's Republic of China.svg Kina

Longmen špilje na karti Kina
Longmen špilje
Longmen špilje
Lokacija Longmen špilja u Kini
Registriran: 2000. (24. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Longmen špilje (kineski 龍門石窟; pinyin: lóngmén shíkū, što znači "Špilje zmajevih vrata"), poznate i kao Šuma drevnih stela, čine sustav od stotinjak tisuća figura Buda i njegovih učenika, isklesanih u 1.400 dubokih niša i špilja litica planina Xiangshan i Longmenshan, 12 km južno od današnjeg grada Luòyánga, u današnjoj kineskoj provinciji Hénán. One su jedni od najznamenitijih djela budističke umjetnosti, a ovo područje je nekada bilo poznato kao Yique ("Vrata rijeke Yi") jer rijeka prolazi između isklesanih stijena dvaju planina, i to mjesto podsjeća na tradicionalne kineske tornjeve koji su uokviravali gradska vrata[1] God. 2000., Longmen špilje su upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "izvanredna manifestacija ljudske umjetničke kreativnosti, usavršavanja izvorne umjentičke forme i kao utjelovljenje kulture dinastije Tang.

Bodisatve Longmen špilja

Povijest[uredi - уреди]

Panorama Longmen špilja

Radovi na Longmen špiljama su započeli 493. godine kada je car dinastije sjeverni Wei, Xiaowen, premjestio svoju prijestolnicu u Luoyang. U slijedećim stoljećima radovi su se nastavili u nekoliko etapa:

Prvo razdoblje, od 493. do 534. godine, je bilo razdoblje intenzivnog klesanja otvora, a prva špilja je bila Guyangdong (poznata i kao Shiku hram) koju je, prema pronađenim zabilješkama, klesalo više od 200 radnika. Car Xuanwu je dao isklesati dvije špilje u sjećanje na svog oca Xiaowena i jednu za svoju majku, Wenzhao. Te špilje su poznate kao Tri Binyang špilje (Binyangsandong), a trebalo je 24 godine kako bi se dovršile. Uslijedile su brojne druge raznih veličina na Zapadnom brdu, i čine oko 30% od ukupnog broja špilja[2]

Uslijedilo je razdoblje slabe izgradnje malenih špilja od 524. do 626. godine zbog građanskog rata na ovom području između dvije kineske dinastije, Sui (581.-618.) i Tang (618.-907.).

Na vrhuncu dinastije Tang (626.) otpočelo je treće razdoblje u kojemu je ponovno procvao kineski budizam. To je bio umjetnički vrhunac Longmen špilja, osobito za vladavine cara Gaozanga i carice Wuzetian, koji su djelomice i živjeli u Luoyangu. Ovo razdoblje najbolje predtavlja skupina divovskih figura špilje Fengxiansi, koji se smatraju za remek-djela svjetskog značaja. U ovom razdoblju su nastale brojne špilje raznih veličina na oba brda i čine ok 60% od ukupnog broja špilja Longmena. Tada su izgrađeni i brojni budistički hramovi u slikovitom krajoliku. Danas su od njih ostale samo ruševine, ali su još uvijek važan dio kompleksa.

Posljednje razdoblje, od 755. do 1127. godine, tijekom kasnog razodblja dinastije Tang i za vrijeme sjeverne dinastije Song, bilo je vrijeme neznatne gradnje, a započelo je okupacijom Longmena, nakon pobune u 8. stoljeću, od kojega se ovo područje nikada nije oporavilo. Uslijedilo je vrijeme dinastija Jin i Yuan tijekom kojih se uopće nije radilo na Longmen špiljama.

Tijekom dinastija Ming (1368.-1644.) i Qing (1644.-1912.), longmen špiljama je priznata umjentička i kulturna vrijednost i prepoznate su kao nacionalno blago koje su počeli istraživati. Tijekom 1940-ih neke su kamene skulpture ukradene i prošvercane u inozemstvo, a uspostavom Narodne Republike Kine dobile msu državnu zaštitu.

Odlike[uredi - уреди]

Boćne figure Guyangdonga
Hram Fengxian

U Longmenu se nalazi oko 100.000 skulptura, veličina od 25 mm do 17 m, a tu se također nalazi i skoro 2.500 stela s natpisima, te više od 60 budističkih pagoda. Špilje, isklesane u rasponu od 1 km s obje strane rijeke, su smještene u slikovitom krajoliku. Njih oko 30% potječu iz vremena sjeverne dinastije Wei, a 60% iz vremena dinastije Tang, dok samo 10% potječu iz kasnijih razdoblja kineske povijesti[3].

Guyangdong[uredi - уреди]

Guyangdong ili "Špilja starog sunca" je najstarija i ujedno najveća špilja Longmena. Nalazi se na središnjem dijelu Zapadnog brda i čine ga tri velike niše koje čine oblik potkove[4], sa središnjom velikom figurom Bude Šakjamunija i bodisatvama s obje njegove strane. S obje strane niša i u špiljama nalazi se oko 800 natpisa, što je najveći broj nađen na jednom mjestu u Kini. Na južnom i sjevernom zidu špilje nalaze se dva reda niša u kojima se nalazi veliki broj prizora s natpisima u kojima se opisuju razlozi njihova nastanka.

Hram Fengxian[uredi - уреди]

Nastao za dinastije Tang, on je najveća špilja u Longmenu visine 36 i duljine 41 metar. Na njemu je isklesano devet glavnih figura raznih izrarza lica u skladu s budističkim obredom i odnosa umjetnika.

Najznamenitiji je kip Bude Vairocana koji sjedi prekriženih nogu na osmerokutnom lotus prijestolju. Visok je 17,14 metara s četiri metra visokom glavom. Vairocana u Sutri znači "osvjetljavajući sve stvari". Buda je blagošću ispunjen lik koji se sveto i ljubazno izražava elegantnim osmijehom. Prema natpisu na epigrafu, carica Wu Zetian je zajedno sa svojim sužnjima sudjelovala u "svečanosti uvođenja svjetlosti" (budistički blagoslov kojim Buda otvara duhovno svjetlo koje dijeli s drugima).

S obje strane Vairocana stoje dva kipa njegovih učenika, Kasyapa i Ananda, koji imaju mudre i pobožne izraze lica. Figure bodisatvi i deva se također nalaze u hramu. Neki imaju dostojanstvene i zamišljene izraze lica, dok su drugi izrazilica veličanstveni i vatreni.

Špilja Wanfo (Tri Binyang špilje)[uredi - уреди]

Špilja Wanfo iz 680. godine (dinastija Tang) sastoji se od dvije sobe kvadratnih ravnih krovova. Ime je dobila po 15.000 kipića Buda isklesanih u južnim i sjevernim zidovima špilje. Glavni Buda Amida sjedi na prijestolju od lotosa, te ima ozbiljno i svečano lice. Zid iza Amida je urešen s 54 lotusa na kojima se nalaze 54 Bodisatve u različitim pozama i s različitim izrazima lica. Osim toga, tu su i vjerni reljefi šarmantnih pjevača i plesača na zidu. Pjevači su s različitim vrstama instrumenata, a plesači plesne lagano i graciozno uz glazbu. Cijeli model u špilji stvora živo i veselo ozračje. Na južnom zidu izvan špilje je izrezbarien kip Kwan-Yina visok 85 cm, koji drži prozirnu bocu u lijevoj ruci i jelenov rep (kao simbol čišćenja duha) u desnoj.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Longmenske špilje". Henan: China.org.cn. http://www.china.org.cn/english/kuaixun/75219.htm. pristupljeno 6. kolovoz 2011.. 
  2. Robert D. Fiala, Historical Architecture, Longmen Grottoes ((en)) preuzeto 7. kolovoza 2011.
  3. Povijest Longmen špija u UNESCO-vom arhivu (PDF) kolovoz 2000.
  4. John Lagerwey i Pengzhi Lü, [http://books.google.com/books?id=q2nWdWbN3MQC&pg=PA604#v=onepage&q&f=false Early Chinese religion: the period of division (220-589 AD). Part two, Volume 1], 2010., BRILL. pp. 604–605. ISBN 978-90-04-17943-1.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Koordinate: 34°33′20″N 112°28′11″E / 34.55556, 112.46972