Ljubav i čežnja u bosanskohercegovačkoj prozi

Ljubav je česta tema u bosanskohercegovačkoj književnosti. Ona ima posebne crte koje proizlaze iz područja , načina života i istorijskih prilika u kojima se nalazila BiH. Surovi običaji dolazili su sa istoka ili su se razvijali u patrijarhalnoj porodici. Oni su često razdvajali voljene osobe. Sevdalinka je poznata lirska pjesma ovog podneblja. U njoj je opjevana ljubav gdje je draga obično zatočena, a dragi ne može doći do nje zbog nepremostivih prepreka. Slična ljubav opisana je u proznim djelima. Čežnja prema se javlja još u djetinjstvu i u ranoj maladosti. Ivo Andrić opisuje dječaka Marka koji nastoji doseći drugu obalu sna. Volio je Rozu. Njegova pjesma bila je puna tuge. U njoj se javlja sječanje na prvi i dugo očekivan i sanjan drugi poljubac, koji je donio samo hladnoču i gorčinu. U kasnijim godinama ljubav se miješa sa snom i nije jasno šta je očekivano, a šta doživljeno. U prozi Hamza Hume..u djelu Grozdan i Grozdana ljubav je opisana kao u pjesmi. Ozren u susretu sa hercegovačkim podnebljem pored ljubavi prema ženi osječa i veliku čežnju. On može osjetiti ljubav neumrlih ljubavnika Grozdana i Grozdane jer je u njegovoj duši sve nježno. Oni ga podstiču na nove čežnje. U vinogradima koji žute on ne osječa radost već bol što će sve proći i govori « o samo nekoliko dana sna».