Livenza

Izvor: Wikipedia
Livenza
Sacile-Livenza1.jpg
Lokacija
Države  Italija
Gradovi Polcenigo, Caneva, Sacile, Brugnera, Prata di Pordenone, Portobuffolè, Motta di Livenza, San Stino di Livenza i Torre di Mosto
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
Polcenigo
50 m m
Ušće
  – aps. visina
kod mjesta Caorle u Jadransko more
m
Duljina 112 km km
Pritoke Meduna
Hidrologija
Protok
  – srednji

85 m³/s
Sliv
  – površina

2221.53 km²
Ulijeva se u u Jadransko more kod mjesta Caorle

Livenza (venecijanski: Łivensa, furlanski: Livence) je značajna rijeka u regiji Furlanija-Julijska krajina na istoku Sjeverne Italije , duga 112 km[1], koja u utječe u Jadransko more kod mjesta Caorle.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Rijeka Livenza ima dva velika i spektakularna vulkanska izvora; Gorgazzo i Santissima, koji imaju prosječni istjek od oko 15 m³/s i treći manji u podnožju planina Cansiglio/ Cavallo u općini Polcenigo e Caneva u regiji Furlanija-Julijska krajina.

Pritoke[uredi - уреди]

Desne pritoke Livenze su; Meschio i Monticano, a lijeva i najveća je Meduna koje utječe kod mjesta Prata di Pordenone.

Rijeka Meduna donosi najviše vode u Livenzu oko 4.400 m³/s tako da Livenza ima vode tokom čitave godine i plovna je gotovo cijelim svojim tokom. Korito Livenze široko je od 30 do 100 m kod Portobuffolèa na ušću u Jadransko more kod Caorlea u Venetu. Livenza je kanalima povezana sa rijekama Piave i Lemene[1], tako da se može doploviti do Venezije.

Tok rijeke[uredi - уреди]

Livenza kod parka Ville Varda (Brugnera)

Livenza je jednim kraćim dijelom granica između Veneta i Furlanije-Julijske krajine prolazi kroz gradove; Polcenigo, Caneva, Sacile, Brugnera, Prata di Pordenone, Portobuffolè, Motta di Livenza, San Stino di Livenza i Torre di Mosto.

Vode Livenze[uredi - уреди]

Livenza je pretežno ravničarska rijeka sa obiljem vode, bogate vegetacije i prepuna riba. Prosječni godišnji istjek Livenze je 85 m³/s, i usporediv je s najdužim talijanskim rijekama, kao Tagliamento (92 m³/s) i Brenta (93 m³/s), ali Livenzin oscilira u skladu s godišnjim dobima. Ljeti ne pada ispod 50 m³/s, u jesen i proljeće zna narasti do 2500 m³/s, najviše zbog velikih bujica koje donosi Meduna i njena pritoka Cellina. Tako da Livenza često plavi primorske gradove u svom donjem dijelu, katastrofalne poplave Livenza bile su 1966 i 2002. Zbog toga se gradi brana na Cellina kod Ravedisa, koja bi trebala zadržati oko 20 milijuna m³ vode. Ova brana trebala bi smanjiti rizik od poplava, ali ne i potpuno eliminirati.

Priroda[uredi - уреди]

Cijelim svojim tokom Livenza ima izuzetno bogatstvo flore i faune. Od riba su zastupljeni; linjak, crvenperka, keder, štuka, šaran, lipljen, jegulja i kečiga. Velike promjene u vodotoka Levenze posljednjih desetljeća imaju negativan uticaj na rijeku i njen ekosistem.

Porijeklo imena[uredi - уреди]

Iz pisanih izvora iz 1. vijeka [2] znamo da je antičko ime rijeke bilo Liquentia (od latinskog glagola liquere = klizati). Isti naziv upotrebljavao se i tokom srednjeg vijeka, makar koji put pisan Liguenzia, ali od 13. vijeka počeo se mjenjati do svog današnjeg oblika Livenza.

Strateška važnost Livenza[uredi - уреди]

Livenza je oduvijek imala veliku stratešku vrijednost, tako da su se kod njezinih obala odigrale mnoge velike bitke.

Kod Livenze se zbila odlučujuća bitka 1335, između kondotjera Rizzarda VI da Camino i Akvilejejskog patrijarha Bertranda Camollina, u kojoj je akvilejska vojska do nogu potukla Rizzarda. Kod Livenze se odigrala bitka 1411 između ugarske vojske koju je vodio Filip Mađarin (Pippo Spano), za vrijeme rata između između Žigmunda Luksemburškog i Mletačke Republike, u kojoj su Mađari uspjeli zaobići mletačku odbranu ukopanu kod Livenze. Na ravnici pored rijeke kod Sacilea zbila velika bitka 1809, između napoleonovih snaga koje su pokušale zaustaviti austrijski prodor prema Livenzi, u toj bitci je nadvojvoda Ivan Austrijski pobijedio generala Eugène de Beauharnaisa (napoleonova unuka).

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]