Lahar

Izvor: Wikipedia
Razorni lahar iz 1982., nakon erupcije Galunggunga

Lahar je oblik blatnog ili urušenog toka sastavljen od mulja, piroklastičnih materijala, stijena i vode. Lahar teče općenito nakon vulkanske erupcije rutom kojom mu je najlakše proći.[1] Izraz lahar je skraćenica i dolazi iz javanske riječi berlahar.

Sadržaj/Садржај

Opis[uredi - уреди]

Lahar je indonežanska riječ koja označava vulkanske blatne tokove.[2] Lahari imaju istu čvrstinu i viskoznost te veoma sličnu gustoću kao beton. Dok teku veliki su problem, a kada prestanu teći još su veći. Jer čim se lahar zaustavi pretvara se u netekuću, čvrstu masu.[3] Primjer toga je lahar koji je dobio ime Osceola. On je navalio iz planine Rainier prije 5.600 godina prema kanjonu rijeke White River u američkoj saveznoj državi Washingtonu te stvorio zid visine 140 metara površine 330 četvornih metara.[4] Lahari mogu formirati svoju putanju, bez obzira na to da li je ona već predisponirana nekom strukturom, a ova činjenica otežava mogućnost predviđanja smjera i brzine kretanja ovih tokova. Međutim, lahar kad izađe iz svog toka sve više slabi te čak i najslabija drvena koliba može izdržati nalet, ali će je blato vjerovatno prekriti do vrha što će dovesti do urušavanja zbog pritiska na zidove i krov kolibe. Viskoznost lahara se smanjuje sa vremenom i količinom kiše, mada blato očvrsne ubrzo nakon zaustavljanja toka.

Armero se nalazi središtu slike, prekriven laharom

Njegovi tokovi mogu imati smrtne posljedice zbog svoje razorne moći i brzine. S mogućnošću da može teći brzinom višom od 100 kilometara na sat s udaljenosti veće od 300 kilometara može izazvati katastrofalne štete na svom rušilačkom putu.[5] Primjer toga je lahar iz 1985. koji se spustio na naseljeni grad Armero ispod kolumbijskog vulkana Nevado del Ruiz. U toj je tragediji, prema procjenama, život izgubilo oko 23.000 ljudi jer je grad prekrio lahar visine od 5 metara.[6] Što se tiče smrti od vulkanskih posljedica na lahare otpada oko 17 % ukupnih žrtava.[7]

Uzroci[uredi - уреди]

Lahari imaju nekoliko mogućih izvora.

  • Snijeg i ledenjaci se mogu otopiti pod utjecajem lave što izaziva piroklastične tokove i lahare.
  • Kada se lava pomješa na svome izlasku s blatom i mokrom zemljom na padinama vulkana što dovodi do pojave lahare velike gustoće
  • Također, poplave mogu biti izvori lahara. Otapanje ledenjaka ili prelijevanje jezera dovode do lahara koji se nazivaju i glacijalni tokovi ili jökulhlaup
  • Voda iz kraterskog jezera pomješana s vulkanskom erupcijom

Lahari se ne moraju nužno vezivati uz vulkane i njegove nuspojave. Lahari se mogu pojavljivati i bez bilo kakve vulkanske aktivnosti. Primjeri toga su:

  • Otapanje snijega i ledenjaka tijekom razdoblja blage, nehladne klime
  • Potresi ispod ili u blizini vulkana mogu dovesti do kretanja blata i vulkanskog pepela, koji se stapaju u lahar
  • Kiša ili tajfuni mogu navlažiti tlo, a snažni vjetrovi koji pušu dovode do gibanja materijala niz padinu


Izvori[uredi - уреди]

  1. "Lahar". USGS Photo Glossary. http://volcanoes.usgs.gov/images/pglossary/lahar.php. pristupljeno 2009-04-19. 
  2. Brantley; Power (1985). "Debris Flows, Mudflows, Jökulhlaups, and Lahars: Lahar Section". US Geological Survey Cascades Volcano Observatory. http://vulcan.wr.usgs.gov/Glossary/Lahars/description_lahars.html. pristupljeno 2 September 2010. 
  3. "Lahars and Their Effects". USGS Volcano Hazards Program. Arhivirano iz originala 24. kolovoza 2008.. http://web.archive.org/web/20070824150316/http://volcanoes.usgs.gov/Hazards/What/Lahars/lahars.html. pristupljeno 18. srpnja 2012.. 
  4. Crandall, D.R. (1971). "Postglacial Lahars From Mount Rainier Volcano, Washington". U.S. Geological Survey Professional Paper 677. 
  5. Hoblitt, R.P.; Miller, C.D., and Scott, W.E.. "Volcanic Hazards with Regard to Siting Nuclear-Power Plants in the Pacific Northwest". U.S. Geological Survey Open-File Report 87-297. 
  6. "Deadly Lahars from Nevado del Ruiz, Colombia". USGS Volcano Hazards Program. Arhivirano iz originala 24. kolovoza 2008.. http://web.archive.org/web/20070824150301/http://volcanoes.usgs.gov/Hazards/What/Lahars/RuizLahars.html. pristupljeno 18. srpnja 2012.. 
  7. Tanguy, J.; et al. (1998). "Victims from volcanic eruptions: a revised database". Bulletin of Volcanology 60. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди]