Lagranžov polinom
Interpolacija putem Lagranžovih polinoma je postupak u kome je za
tačaka uz pomoć Langražovih polinoma potrebno da se nađu nove vrednosti neke nepoznate funkcije ili funkcije čije je izračunavanje preteško (vremenski prenaporno ili čak nemoguće).
Ideja iza postupka je vrlo slična drugim metodama (Njutnovoj metodi, na primer): Polazeći od poznatih tačaka konstruiše se nova osnova nekog prostora. Onda se data funkcija (odnosno njene poznate vrednosti za date tačke) transformiše u taj novi prostor. Malo neformalnije rečeno, od nje se pravi polinom, a ona služi pre svega kao uzor. Time se dobija nova, približna funkcija (polinom) koji može da se izračuna.
Osnova za Langražov polinom je:
Približna funkcija koja aproksimira
je
;
su tačke za koje su poznate vrednosti date funkcije:
Gledajući
za
:
postaje jasnije zašto su takvi polinomi baš izabrani. Na svim mestima
polinom ima nulto mesto, a kod
ima vrednost 1. Tako je osigurano da će navedeni polinom da prođe tačno kroz date tačke odnosno da će za sve
da važi
.
Primer [uredi - уреди]
Poznata je vrednost polinoma u 3 različite tačke :
| X | 1 | 2 | 3 |
|---|---|---|---|
| Y | 3 | -1 | 1 |
Ekstrapolacijom se dobija polinom :







