La Planète sauvage

Izvor: Wikipedia
La Planète sauvage

Kino poster
Režija René Laloux
Producent Simon Damiani
Andre Valio-Cavaglione
Scenario René Laloux
Roland Topor
roman
Oms en série
Stefan Wul
Muzika Alain Goraguer
Fotografija Boris Baromykin
Lubomir Rejthar
Montaža Dick Elliott
Rich Harrison
Studio Amblin Entertainment
Sullivan Bluth Studios
Lucasfilm
Distribucija Argos Films
Datum(i) premijere 6. prosinca 1973.
Trajanje 72 min.
Zemlja  Francuska
 Češka Republika
Jezik francuski
La Planète sauvage na Internet Movie Database

Fantastični planet (francuski La Planète sauvage) animirani je ZF film za odrasle iz 1973. kojeg je režirao René Laloux u francusko-čehoslovačkoj koprodukciji. Laloux i Roland Topor su scenarij napisali prema alegoričnom romanu Oms en série kojeg je 1957. napisao Stefan Wul. Radnja se odvija na bizarnom planetu Ygam, na kojem se ljudi tretiraju poput kućnih ljubimaca ili nametnika od strane ogromnih plavih divova, Traagsa, koji dominiraju planetom zbog svoje veličine i napredne tehnologije. Neki su film vidjeli kao alegoriju na Hladni rat.

Film je isprva cijeli trebao biti animiran u češkom animacijskom odjelu Jiří Trnka Studio, ali je produkcija prebačena u Francusku kako bi se izbjegle komplikacije zbog mogućih aluzija na tamošnji komunistički režim pod kontrolom SSSR-a. Radni naslov filma bio je Sur la planète Ygam (Na planetu Ygamu). Fantastični planet prvi je animirani film u povijesti koji je osvojio Veliku nagradu žirija na filmskom festivalu u Cannesu. U francuskim kinima pogledalo ga je 809.945 gledatelja.[1]

Radnja[uredi - уреди]

Ljudska bića, poznati kao "Omsi" (homonim francuske riječi "hommes", koja znači čovjek), imaju vrlo nisku razinu na hijerarhijskoj ljestvici planeta Ygam, kojim dominiraju Traagsi, plavi humanoidni divovi koji su i do sto puta veći od njih. Traagsi tretiraju ljude kao kućne ljubimce, a povremeno ih i uništavaju kao nametnike. Dok su se djeca Traagsa igrala sa jednom majkom, ubili su je, ali jedna Traags curica, Tiva, usvaja ljudsko dijete, kojeg nazove Terr. Terr odraste uz nju te promatra kako Traagsi meditiraju i izvode neobične rituale.

Najzad, kao odrastao čovjek, Terr uspijeva pobjeći, ali sa sobom uzima i njihovu ogrlicu znanja. S njom nauči pleme ljudi tajnama tehnologije Traagsa. Tijekom jednog pokušaja istrebljenja ljudi u parku, jer Traagse zabrinjava njihovo brzo razmnožavanje, ljudi se pobune i uspiju ubiti jednog Traagsa. To dovodi do ozbiljnog sukobe između te dvije rase. Terr i pleme uspijeva uz pomoć stečenog znanja sagraditi rakete uz pomoć kojih pobjegne na obližnji satelit. Tamo se Traagsi razmnožavaju tako da u mjehurićima slete na plešuće kipove. Ljudi krenu uništavati kipove što dovodi do masovnog izumiranja Traagsa. Kako bi se postigao mir i prekinulo ubijanje, Traagsi i ljudi sklope mir te se odluče na suživot.

Glasovi[uredi - уреди]

Recenzije[uredi - уреди]

Kritičar Paul Trandahl je filmu dao četiri od pet zvijezdica: "Puno snažniji vizualno nego narativno, Fantastični planet će više zanimati ljubitelje ZF-a i animacije nego običnog gledatelja. Zrele teme i često uznemirujuće slike čine ovo neprikladnim za mlađe gledatelje. Izgleda poput animirane slikovnice sa ilustracijama, pozadinom i likovima koji imaju zapanjujući trodimenzionalni izgled. I priča se bavi teškim temama kao što su rasizam, genocid i seksualno razmnožavanje...Slijedimo glavnog lika, Terra, ali ga nikada doista ne upoznamo, izuzev toga da želi kraj tiranije Traggsa."[2]

Ian Berriman je također hvalio film: "Radnja je poznata, to je priča o crvu koji uzvraća udarac, što podsjeća na Davida i Golijata i Gulliverova putovanja. Dizajn Rolanda Topora je ono što čini ovo tako pamtljivim. Sve vrste nadrealnih bića kreću se kroz krajolike koji su prekriveni čudnim organskim oblicima: kao da gledate križanac između animacije Terryja Gilliama za Montyja Pythona i nadrealne slike koje je naslikao Hieronymus Bosch. Groteskna ali elegantna, ovo je halucinogena vizija koju ne vidite tako često."[3]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Nagrade
Prethodi:
La Maman et la Putain
Velika nagrada žirija
1973.
Slijedi:
Il fiore delle mille e una notte