Kutnjaci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kutnjaci
Rentgenski snimak vilica (bočno). Levo su tri premolara, u sredini četiri molara i gornji retenirani umnjak, a desno jedna naušnica
Donji treći molar (umnjak) nakon ekstrakcije
Latinski dentes molares
Gray's subject #242 1118
Arterija arteria alveolaris superior posterior

Stalni kutnjaci ili molari su najveći zubi u ustima i istovremeno su najviše posteriorno locirani. Ime im potiče od latinske reči molaris, što znači mlinski kamen. Oni nisu supstituenti, jer izbijaju iza mlečnih zuba i od njih preuzimaju dominantnu ulogu u formiranju okluzalnih odnosa humane denticije. Obično ima dvanaest stalnih molara, po tri u svakom kvadrantu, a označavaju se kao prvi, drugi i treći stalni kutnjak. Zajedno sa premolarima, oni čine grupu bočnih zuba (lat. dentes posteriores s. transcanini).

Klasa molara[uredi | uredi kod]

Klasa kutnjaka formira se vremenski diskontinuirano. Naime, prvi kutnjak niče oko šeste godine života, drugi oko dvanaeste, a treći oko osamnaeste godine ili uopšte ne iznikne. To znači da je potrebno više od dvanaest godina da bi se kompletirala stalna denticija.

Prostrana okluzalna površina, jaka korenska podrška i odnos prema viličnom zglobu, čine klasu molara idealno prikladnom za funkciju mlevenja hrane. Oni imaju i estetsku i fonetsku ulogu, a takođe podupiru i vertikalnu dimenziju lica i strukture temporomandibularnog zgloba.

Atributi klase[uredi | uredi kod]

Stalni zubi, pogled sa desne strane

Postoje četiri karakteristična obeležja po kojima se klasa molara razlikuje od ostalih zuba:

  • najveća okluzalna površina u dentalnim lukovima,
  • prisustvo većeg broja kvržica (3-5) u unutrašnjem okluzalnom polju,
  • prisustvo najmanje dve bukalne kvržice,
  • prisustvo dve ili tri korenske grane, jedinstvene orijentacije i rasporeda.

Gornji molari[uredi | uredi kod]

Krune gornjih kutnjaka su kraće okluzo-cervikalno u odnosu na ostale zube, ali su veće u svim ostalim dimenzijama.

Konture spoljašnjeg okluzalnog polja su obično romboidnog oblika, a osnovna karakteristika unutrašnjeg okluzalnog polja je prisustvo tri veće i jedne manje kvržice. Glavne kvržice su: meziobukalna, distobukalna i meziopalatinalna, i one su uređene u trikuspalno-triangularnoj formi. Poslednje dve su obično povezane kosim grebenom (lat. crista obliqua), a preostala distopalatinalna kvržica je uvek najmanja i ponekad je u celosti odsutna.

Gornji molari imaju tri korena, dva bukalna i jedan palatinalni. Prvi gornji kutnjak je najveći i pokazuje najmanji opseg varijacija.

Donji molari[uredi | uredi kod]

Stalni zubi desne polovine donjeg dentalnog luka, pogled odozgo

Slično gornjim antagonistima, donji molari su najveći i najjači zubi mandibularnog dentalnog luka. Prvi donji molar predstavlja "sidro" donjeg dentalnog luka sa aspekta okluzije.

Atributi dentalnog luka[uredi | uredi kod]

Upoređivanjem gornjih i donjih molara, uočavaju se sledeće razlike:

  • krune donjih molara su šire mezio-distalno nego buko-oralno, a kod gornjih molara je obrnut slučaj,
  • veličina, raspored i broj kvržica su različiti,
  • kod donjih molara kontura unutrašnjeg okluzalnog polja je pravougaonog ili petougaonog oblika, a kod gornjih kutnjaka ima oblik romba,
  • donji molari imaju dve, a gornji tri korenske grane,
  • donji kutnjaci pokazuju lingvalni nagib krune i sl.

Značaj[uredi | uredi kod]

Najveći pritisak pri žvakanju je u predelu molara, što određuje njihovu masivnost, broj i raspored kvržica, kao i broj i raspored korenova. Na taj način je obezbeđena dobra mehanička obrada hrane u ustima i olakšano varenje u ostalim delovima digestivnog trakta.

Posebno važno je naglasiti da je "šestica" prvi stalni zub koji izrasta u ljudskim ustima, a obzirom na uzrast deteta i čestu neinformisanost roditelja (koji obično misle da je u pitanju mlečni zub), on biva zapostavljen. Njegovim gubitkom dolazi do mnogih poremećaja u žvačnoj funkciji, poremećaja međuviličnih odnosa, te promene položaja okolnih zuba.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  • Željko Martinović: Osnovi dentalne morfologije, 2. izdanje ("Službeni glasnik" Beograd, 2000.) ISBN 86-7549-175-1;
  • Olga Janković, Verica Vunjak: Morfologija zuba, 7. izdanje ("Zavod za udžbenike i nastavna sredstva" Beograd, 2001.) ISBN 86-17-08912-1;
  • Darinka Stanišić-Sinobad : Osnovi gnatologije, 1. izdanje ("BMG" Beograd, 2001.) ISBN 86-7330-139-4, COBISS-ID 94080780;

Vanjske veze[uredi | uredi kod]